Za pravo na izum malog nogometadugo su se i vrlo žestoko borili Brazilci i Urugvajci.Brazilci su tvrdilida je mali nogomet nastao na ulicama Sao Paula te na glasovitoj Copacabani, gdje se igralo "na dva mala gola" otkako je nogometna lopta stigla u Brazil. Nakon temeljite rasprave , za izumitelja malog nogometa priznat je JUAN CARLOS CERIANI. Taj urugvajski nogometni trener prvi je imao jasnu viziju nove loptačke igre, koju je 1930.g. predstavio na športskom natjecanju mladih kršćana u Montevideu. Ceriani je predstavio inačicu "five a side" (pet protiv pet), koja se pokazala vrlo dinamičnom, atraktivnom i posebno prikladnom jer nije tražila velik prostror.
Mali nogomet vrlo se brzo širio svijetom, igru su prvotno svi doživljavali kao neobaveznu i ugodnu rekreacijsku zabavu. Univerzalna pravila nisu postojala. Mali nogomet igrao se na košarkaškim, rukometnim i hokejaškim igralištima, vrata su bila vrlo mala ili širine 3 do 5 metara, a u polju se igralo s petoricom do sedmoricom igrača.
Prva pravila objavili su 1936.g. Brazilci, ali kako nije bilo organizacije koja bi skrbila o novoj nogometnoj disiplini, nisu postala obvezujuča.Prvo međunarodno malonogometno natjecanje održano je 1965.g.Bilo je to prvenstvo Južne Amerike koje su osvojili Paragvajci. Do 2000.g. održano je još 13 prvenstava Južne Amerike, a pobjednik je uvijek bio Brazil. Brazilci su vladali i ostalim natjecanjima, što su se počela pripremati u Sjevernoj i Južnoj Americi. Potpunu nadmoć dokazali su i pobjedama na Panameričkom kupu 1980.g. i 1984.g. Mali nogomet postao je u Južnoj Americi toliko rasprostranjen i popularan da se u 1970-ima pojavila potreba za jakom organizacijom. Stoga je 1971.g. u Brazilu utemeljena FIFUSA (Međunarodni savez za dvoranski nogomet). Novoutemeljena organizacija priredila je 1980.g. PRVO SVJETSKO PRVENSTVO. Natjecanje je održano u Sao Paulu, a pobjednik je bio Brazil, ispred Paragvaja i Urugvaja.Svoje su umjeće u malom nogometu demonstrirale glasovite zvijezde velikih terena, Pele, Rivelinho, Falcao i Zico.
Malonogometnoj organizaciji prilazilo je sve više novih zemalja, u igru su se sve više počeli uključivati Europljani. DRUGO SVJETSKO PRVENSTVO odigrano je 1985.g. u Madridu, a TREĆE 1988.g. u Australiji. U okviru FIFA-e postalo je jasno da se ne može zanemarivati rastuće zanimanje za mali nogomet. Uočivši da bi joj FIFUSA mogla postati suparnicom, FIFA je 1988.g. odlučila preuzeti punu jurisdikciju nad malim nogometom te je 1989.g. u Nizozemskoj organizirala SVJETSKO PRVENSTVO U (TAKO ZVANOM) FUTSALU, a prvi svjetski prvak postao je Brazil.
Za službeni naziv igre uzet je FUTSAL pod kojim se mali nogomet igrao na američkom kontinentu.Ta je kovanica nastala spajanjem španjolske riječi FUDBAL (nogomet) i SALA (dvorana).
Pravilima FUTSALA definirano je da igralište mora biti dugačko od 38 do 42 metra te široko od 18 do 22 metra. Kazneni udarci izvode se sa šest metara, svaka momčad ima u igralištu petoricu igrača, broj "letećih" izmjena tijekom utakmice je neograničen, igra se s loptom broj 4 ograničenog odbijanja, prekid se mora izvesti za 4 sekunde, a zabranjeni su klizeći startovi te igra tijelom na tijelo.
FIFA je pravilima igre potpuno zaštitila vještinu igrača, tehniku, hitrinu i dinamičnost igre, inzistirajući na dosljednom poštovanju načela kako FUTSAL mora biti takav "da svaka akcija donosi šansu za gol".
Nakon što je FIFA preuzela skrb nad malim nogometom, popularnost igre je porasla. U kvalifikacijama za ČETVRTO SVJETSKO PRVENSTVO, koje se 2000.g. igralo u Gvatameli, sudjelovale su 64 zemlje, a put do završnice PETOG SVJETSKOG PRVENSTVA 2004.g. na Tajvanu tražilo je većoko 90 nacionalnih reprezentacija.
FIFA organizira i druga međunarodna natjecanja. Pozornost privlače i kontinentalna prvenstva, FIFA-ini turniri, svjetska studenska prvenstva, Interkontinentalni kup, turnir prvaka te KUP četiriju nacija (Nizozemska, Italija, Španjolska i Belgija). Europska prvenstva igraju se od 1999.g., a u Europi se igra i UEFA-in FUTSAL KUP, u kojemu sudjeluju pobjednici nacionalnih prvenstava. Postoje i vrlo dobro organizirane nacionalne profesionalne lige u Rusiji, Portugalu, Italiji, Brazilu, Argentini i Španjolskoj. Na pojavu malog nogometa dobro je reagirala i Azija, pa profesionalnu malonogometnu ligu ima i Iran, koji je 1992.g. igrao u polufinalu Svjetskog prvenstva, a osnutak profesionalnih liga razmatra se u Japanu, Maleziji i Tajlandu.
SVJETSKA MALONOGOMETNA PRVENSTVA
-Nizozemska 1989. Finale Brazil-Nizozemska 2:1 3.SAD 4.Belgija
-Hong Kong 1992. Finale Brazil-SAD 3.Španjolska 4.Iran
-Španjolska 1996. Finale Brazil-Španjolska 6:4 3.Rusija 4.Ukrajina
-Gvatemala 2000. Finale Španjolska-Brazil 4:3 3.Portugal 4.Rusija 5.HRVATSKA
EUROPSKA MALONOGOMETNA PRVENSTVA
-Španjolska 1999. Finale Rusija-Španjolska 3:3 (4:2,šesterci) za 3.mjesto, Italija-Nizozemska 3:0
-Rusija 2001. Finale Španjolska-Ukrajina 2:1 za 3.mjesto, Rusija-Italija 2:1
-Italija 2003. Finale Italija-urajina 1:0 3.Španjolska 4.Češka
MALI NOGOMET (FUTSAL) U HRVATSKOJ
Mali nogomet u Hrvatskoj postoji otkad se počeo igrati i veliki nogomet. Budući da se nije moglo uvijek i svagdje igrati 11 protiv 11, bilježeni su i ogledi manjih skupina nogometaša. Naravno, na početku XX.stoljeća mali nogomet u Hrvatskoj bio je daleko od bilo kakve institucionaliziranosti. Iako je Juan Carlos
Ceriani još 1930. izmislio sustav "pet protiv pet", u Hrvatskoj se igralo "sedam protiv sedam".
Dugo vremena u Hrvatskoj se mali nogomet shvaćao iskjučivo kao dodatak velikom, te kao rekreacijska disciplina za one koji neigraju veliki nogomet. Malom nogometu u Hrvatskoj veću težinu pokušali su dati nogometni djelatnici Vilim Medved i Ante Pavlović, koji su 1957. izradili prva pravila. Prema njima se u organizaciji HNS-a u Zagrebu 1962. odigralo I. pionirsko prvenstvo Hrvatske u malom nogometu. Još prije toga, 1959. održan je i veliki turnir u malom nogometu u organizaciji nižerazrednoga kluba TIL. Glavninu malonogometnih natjecanja činili su bezbrojni turniri za koja su pravila stvarana "ad hoc" i na kojima se najčešće igralo "šest protiv šest". Tek 1987. u HNS-u je osnovana Komisija za mali nogomet. U 1980-ima hrvatski klubovi nizali su naslove prvaka na neslužbenim prvenstvima Jugoslavije. Prvaci su bili Grahorova, Kutina i Uspinjača. God.1988. odigrano je prvo prvenstvo Hrvatske po FIFA-inim pravilima. Natjecalo se 12 klubova, a prvak je bila Kutina. Uspinjača je bila najbolja 1989. i 1990.
U jesen 1991. počelo je službeno natjecanje registriranih klubova Hrvatske prema naputcima FIFA-e i UEFA-e. Utemeljena je jedinstvena liga, a prvi hrvatski prvak bila je zagrebačka momčad Uspinjača.
Nakon klupskih, krenule su i reprezentativne akcije. God. 1994. Hrvatska je nastupila na malom svjetskom prvenstvu u Italiji, a 1995. igrala je prve kvalifikacije za SP. Najbolji rezultat hrvatske malonogometne reprezentacije je 5.mjesto na SP-u u Gvatemali 2000. Taj odličan rezultat izborili su Butigan, Jukić, Gričar, Grdović, Delpont, Martić, Tomičić, Malvasija i Dervišagić.
PRVACI HRVATSKE
1992. - Uspinjača (Zagreb)
1993. - Uspinjača (Zagreb)
1994. - Sokoli (Samobor)
1995. - Uspinjača (Zagreb)
1996. - Uspinjača (Zagreb)
1997. - Split (Split)
1998. - Orkan (Zagreb)
1999. - Glama (Zagreb)
2000. - Split (Split)
2001. - Split (Split)
2002. - Split (Split)
2003. - Split (Split)
2004. - Split (Split)
2005. - Orkan (Zagreb)
2006. - Split (Split)
POBJEDNICI KUPA HRVATSKE
1994. - Foto Ante Stojan (Split)
1995. - Glama (Zagreb)
1996. - Uspinjača (Zagreb)
1997. - Uspinjača (Zagreb)
1998. - Sguare (Dubrovnik)
1999. - Orkan (Zagreb)
2000. - Glama (Zagreb)
2001. - Split (Split)
2002. - Split (Split)
2003. - Split (Split)
2004. -
2005. - Split (Split)
2006. - Split (Split)
Post je objavljen 08.04.2007. u 13:00 sati.