Bokić moji blogeri!
Vratila sam se iz Pariza puna dojmova koje ću sada podijeliti s vama:
Tko god kaže da je Pariz grad ljubavi bio je potpuno u pravu, a ja dodajem da je i grad čarolije i predivnih osjećaja koji te prožimaju na sam pogled Eiffelovog tornja, Louvrea ili bilo koje građevine koju gledaš.
Malo je riječi koje mogu opisati ljepotu Pariza, a da dostojno prenesu sve ono što oči promatrača mogu vidjeti.
Vidjela sam parišku operu i mogu vam reći da, što god ljudi rekli, definitivno se osjeti prisutstvo "Fantoma iz Opere". Opera izgleda kao da je vrijeme stalo; iako se neki dijelovi počinju obnavljati ne mogu se oteti dojmu da više nikada neće izgledati kao prije.
Dok sam je gledala osjetila sam jednu vrstu strahopoštovanja koje u meni mogu izazvati samo građevine koje u sebi nose dašak mistike.
Dok sam hodala Champs Elyseeom u mislima mi se pojavila pjesma koja jako lako može dočarati kako sam se osjećala na tom putovanju. Ovo je druga verzija:
Odvedi me u tajnu pariške noći,
pokloni mi ružu usnulu od mjeseca,
svojim poljupcem ukloni rane koje
na srcu stanuju cijelog života.
Kip anđela raširenih krila noćas će
nas štititi od znatiželjnih očiju,
zagrliti nas u sigurnost ljubavi koja
će nam ugrijati promrzla srca.
Fontana našeg tajnog vrta
svojim će šumom rastjerati
vjetrove sa sjevera i utišati
zle glasove.
Noćas smo ljubavnici koji
bježe od mjeseca, skrivajuće
se od života koji nas može
povrijediti.
No možda će već sutra
naša srca zacijeliti i opet
ćemo biti slobodni voljeti.
Post je objavljen 08.04.2007. u 11:27 sati.