Kročila je ovdje u ovo srce.Usrečila ga,pjevala mu.
Sunce je bilo vruće i grijalo je kao peć.
Svanuše tako novi dan i onda opet novi,pa novi
i onda stop.Prekid koji je značio samo loše.Pjesma koja
se pretvorila iz vesele u onu tužnu duboku i crnu,
Pauza koja je sada stalna i koja je neprekidna.
Svijet je malen kao bubamara,a ova pauza i tuga
su kao kaplje crne koje se nalaze na toj maloj bubici
i na njoj daju izgled ljepši,ali i svakog dana jednu novu starost koja
je svakog trenutka sve veća.
Ušetala je ovdje i bilo je dobro,ali usamljeno srce ostat će zauvijek samo.
Pjevala je zajedno s njom,ali usamljeno srce ostat će zauvijek samo.
Svanuo je novi dan,ali usamljeno srce ostat će zauvijek...
Post je objavljen 08.04.2007. u 11:26 sati.