Marketing
crno-bijeli-pravi SVIJET
jednom davno,zapravo sada živjela je jedna djevojka,ma kaj ja pišem,živjela je jedna cura...mislila je da može vladat nad svime i da drži sve u šaci i da sve ona drži kao mačka miša za rep...mislila je da njena popularnost živjet če viječno i da sve ono što ima,zapravo sve ono čime ona vlada da če bit viječno...
No jednog dana,pokvario joj je dolazak nove osobe u njenu školu!
U početku je mislila da će jednostavno bit to nova učenica,koja će bit baš kao svi u njenoj šaci,ali nije...oduprijela se ta cura i stvorila klan!
Uzela je sve iz njene ruke,iz njene šake, sve ljude koje je držala u ruci i spremila u svoju.
Shvatila je da je ova nova, gora od nje...polako joj je oduzimala prijatelje,ljubav...sve!
Sada je i polako počela shvačat da sve ono što je ona "čuvala" u šaci zapravo njena največa vrijednost i da sada to gubi,al povratka nema!
Crnina joj je sada svaki dan bila normalizirana,i prazan stolac u klupi u kojoj sijedi pod nastavom,i prazno mijesto pokraj nje na velikim odmorima...to je postala njena današnjica.
Polako je sama počela shvačat koje je bogatstvo imala kod sebe,polako je počela shvačat gdje je pogriješila.
Rezanje njenih žila nije pomoglo jer nije nije uspijela do kraja,i svi su joj se tek tada počeli rugati.
Shvatila je da tim rezanjem žila nije samo htijela na sebe privuč pozornost nego je doista htijela to napravit...
i pokušala je ponovo samoubojstvo,no ovoga puta spriječio ju je malen sudar vani izvan kuče.
Tada joj je došlo,da još nema zapisano da treba umrijeti i ako se kasnije svake večeri molila da zaspi što prije i više se nikada ne probudi...njena želja,nikada zapovijed!
Kome da se obrati u tom razdoblju kada ramena za plakanje nema?????!!!!!
Njen dnevnik od tada joj je najbolji prijatelj u kojega je stala i svaka uspomena onoga čega je ona imala,prošlost koju je ona doživjela,sadašnjost kroz koju se borila,i budučnost koja ju je čekala!
sada pitanje stvarnosti:JESAM LI TO JA??
JESAM
bojala sam se priznati i razmišljati o tome jer uskoro bit če godina dana od tih trenutaka!
Najžalosnije je da se svi ponašaju kao da ništa nije bilo,no ja i dan danas patim zbog one večeri vani i još danas boli me sve unutra kada sam vidla ko me je sve izdao,kada sam shvatila da nemam prijatelja.
Znam kakva SAM bila,al opet gora od nekih ljudi iz škole nisam...samo treba pozorno otvorit oči!
I ne shvačam zašto najboljeg prijatelja nemam,i to mislim na onoga koji može čuvat tajnu.bit moje rame za plakanje,bit moja utjeha i bit moj savijetnik....NISAM JEDNINA KOJA JE MISLILA VLADATT NADA SVIME!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Post je objavljen 08.04.2007. u 09:29 sati.