Marketing
9th -Put u ''divljinu''-
Kao prvo rajo SRETAN VAM SVIMA USKRS!Sve najbolje i nadam se da vam
je zeko donio puuuno poklona.
Moram se pohvaliti da CIJELU korizmu sam ustrajala u svojoj odluci da ne jedem
apsolutno nikakve slatkiše i grickalice i nisam to prekršila!!!
Baš se osjećam nekako raspoloženom za piskaranje.
Imam odličnu pozadinu...CHILDREN OF BODOM---YEAH
Carevi!!!! 
Praznici su mi super započeli.
Ja i Inja smo se već neko vrijeme dogovarale da dođem kod nje prespavati
pa smo to i provele u djelo u četvrtak.
Pokupila me i u pola dva smo krenule vlakom.Brzo smo stigle, mislim u selo do njenog
ili tu negdje.Pokupila nas je njena mama...Moram reći da žena opako vozi (u dobrom smislu)
Kad sam došla umalo su mi oči ispale.Stvarno su ljudi si dali truda oko svega
Nas dvije smo prvo pričale s njenom sestrom i začudila sam se kako nije
gnjavež kao neki braće i sestre.
Lijepo smo ručale, ali je porcija (barem meni) bila toliko velika da nisam mogla sve pojesti,
ali ipak sam s užitkom pobrstila kupus salatu koju obožavam.Stalno sam brkala
prozore i ogledala jer su prozori tako ...beno čisti.
Nakon toga mi je pokazala svoj quad.Čovječe što to čudo dobro zvuči. 
Ja sam se praktički rastopila.Zatim me provozala i pri tome oduzela
znatan br. živčanih stanica.
Naime, prvo je divljački dala gas pa je quad naglo trznuo, a ja se uopće nisam držala.
Zatim oko 5-10 sek. kasnije je naletila na neku grbu i to samo sa dva desna kotača,
a kako sam sjedila odozada nisam ju vidjela.Jedino što znam da sam u jednom trenutku sjedila ukoso...opet potpuno neneadan.Teško je to opisati... ...ben osjećaj!
Ona ima psa Neru koji čim netko dođe do quada krene lajati, a kad netko vozi quad
Nera stalno trči za njim.Ja sam bila sigurna da ća završiti pogažena.
Iako uopće ne volim pse, bilo bi mi žao životinje da joj nešto bude.
Taj pas je tako pokoran.Kad sam došla i kad sam odlazila, praktički mi se poklonio.
Oko 6 smo jele palačinke i igrale stolni tenis.Podjednake smo u njemu
Čačkale smo u uredu po kompjuteru, u biti ja njoj tražila layout za blog.
Kompjuter je bio nesnosno spor i onda je zablokirao, i ja ga jednostavno restartala
Da bi ona meni rekla da se taj komp. NIKAD ne gasi!Digo se sustav, treba neka
lozinka...Nama pao mrak na oči, ali na kraju smo sve riješile...
Otišle smo u sobu u hoteli, odbile večerati (što se bar za mene pokazalo kobno),
uzele si laptop, i skoro cijelu noć čačkale po njemu.Ja sam joj napisala jednu priču
na blogu, možete ju pročitati.Priča je u mom stilu...To znaju oni koji me poznaju
Ošle spavati oko 4, ali tko zna u koliko smo zaspale.
Za razliku od grada tamo nije uopće jako zagađeno, pa se mjesec odlično vidio i
još tamo nema silne rasvjete.Čovječe, mjesec nam je bio u ravnini s prozorom
i sjao je kao prokleti reflektor. 
Nas dvije smo dosta dugo u mraku samo
ležale i tandrljale.
Digle smo se oko 9 ali smo se na doručak uspjele dovuči tek oko 11.
Nismo jele ništa od 6 sati dan prije pa smo bole gladne ko vukovi.
Opljačkale smo kuhinju, ali ja sam dobila grčeve od gladi, a oni su se pojačali nakon
jela toliko da se nisam mogla ustati...Kad su prošli osjećala sam se puuuuno bolje
Onda smo otišle na šetnju do njene prijateljice do koje ima oko ili manje od
jednog kilometra hoda.To nije upće naporno, ali ja sam toliko lijena, da mi
je to bilo poput kazne...
Prijateljica joj je super.Dosta smo ostale kod nje.Kad smo se vratile
taman je ručak bio gotov, ali bila je riba tj. rižoto s ribom koji ni jedna ni druga nismo
htjele ni pogledati, pa smo u hotelu jele rižozo s povrćem.Dok smo čekale igrale
smo opet stolnog nogometa...Nijedna nije prednjačila, a odigrale smo oho ho partija
Zatim smo samo sjedile i pričale.I tako skoro do pola pet.Baš je lijepo kad
možeš s nekim samo sjediti i pričati
Pričale bi mi još samo da se ja nisam morala lagano pakirati.
Zatim sam uslikala si još par slika.Ne da mi ih se sad stavljati, ali će ih jednim objaviti...
Iskreno nije mi baš bilo svejedno ići samoj u vlak, jer sam samo jednom prije
toga putovala njime, a ja sam toooliko neviđeno smotana da ne bi bilo čudno da sam na krivoj stanici izašla...
Dok smo čekale vlak, prošao je jedan brzi pored nas.Još smo se mi sklonile na vrijeme s
perona, ali ...ebote što to vuče kad prođe pored tebe
Na kraju je došao i moj vlak.Ja lijepo ušla i odmah je prvi kupe bio prazan...ko naručeno!
Nije došao nikakav kondukter da pita za kartu, pa lijepo nisam ni ništa platila...
Eto, idem sama i već se švercam
Baš mi je bilo super na selu, ali me je onaj mir totalno deprimirao.Na ulici nikoga,
mir, tišina, priroda... BRRRRR jezivo!
Meni treba strka i halabuka grada.Smrdljiv zrak, zakrčene ulice, užurbani ljudi...
To je život
Post je objavljen 08.04.2007. u 01:19 sati.