hodam ulicom svoga rodnog grada i u susret mi prilaze dva klinca max 10 godina. mimoilazimo se i obadvojica me pogledaju. i ja gledam njih. klimnemo si glavama za pozdrav. niti riječi. e to mi nedostaje u metropoli. niko nikog neće pogledat na cesti. zagreb se hladi. sve ide k vragu. ali ova toplina malog mjesta mi je ugodna. dijete od 10 godina mi klimne u prolazu. a ja si mislim jebem ti mamu tata ti mogu bit a ti meni klimas glavom gdje je pozdrav. jasan i glasan. no ne smeta me to u biti. godi mi. toplina.
a što mi ne godi? fakin licemjeri. no nema mjesta ovdje za njih...
Post je objavljen 07.04.2007. u 23:52 sati.