Bili smo...eh, negdje.
Na vrhu jednog brda s kojeg se pruža pogled na manje brdo ispred, te na Čiovo, Split, Mosor i dalje, i dalje...
Kad te aborigin Marin vodi na izlet, imena se brišu iz kategorija važnosti. Na upit «Gdje smo sada? Kako se zove ovo brdo/ mjesto/napušteno selo?», on odgovori s jedinstvenom izvedenicom «Croatian shrug-a».
Ne znate što je «Croatian shrug»?
To je slijeganje ramenima u svrhu odgovora na pitanje za koje pitani uopće ne vidi razloga.
Ne, nije to obično «ne znam» ili «nemam pojma», to je više odgovor u stilu: «Što si zapela, kao da je to bitno, daj se opusti i uživaj!»
Well...when in Rome...
Na izletu smo imali i ritam sekciju - Mariju sa štapom. Starošamanski način davanja divljim životinjama do znanja da je pitomi čovjek u blizini. Mariju su uglavnom zabrinjavale zmije, ali čini se da ih je svojim lupkanjem štapom uspjela odgovoriti od nauma da nas počaste svojim prisustvom.
Sunce. Mirisi bilja. Pogled na safirno-smaragdno prostranstvo.
Bezimeni užitak.
Post je objavljen 07.04.2007. u 23:19 sati.