Evo mene ljudi sva sam u bedu
...znate kako kad vam pišem drugi put danas...išle smo ja i Tonka danas tako malo u kvart...došle smo do Jabuke i srele Dodića i Matiju oni idu u crkvu...ja reko dobro...onda smo se uputile do Vukomerca i tamo nije bilo nikog...ali smo prolazile kroz Kristijanovu ulicu i Čvega je čeko Kristijana da izađe van i Kristijan nas je skužio i reko onako svojim onim glupim,odvratnim,pokvarenim,iskvarenim,bezobraznim stilom,ali opet na neki način slatkim i meni najljepšim...bok cure....i da....onda smo otišle do Trnave u park tamo je bio Kristijan,Čvega,Toljaga i ta ekipica,nismo htjele prve doć i eto nakon pola sata pošaljem kikiju poruku da nazove...i tako prođe dosta vremena i evo ga zove on,ja se javim i tako ja njega pitam zašto je takav,ono malo sam super,ajmo van,nj nj i te spike...mislim mogo je doć ono oćemo na piće tu do in-a??? i to...i pitam ga jel uvjek ja moram zvat za van i on meni kaže,"a nazvat ću ja a znaš u kakvoj sam sad stisci,nemogu,mislim nemam vremena ali imam,mislim znaš kako je,za tjedan dana ću imat vremena pa ćemo bit stalno vani..."za mene nema vremena a za Toljagu i cugu ima...neznam šta da radim...mislim znam ja da je njemu stalo i vidi se to na njemu ali pa jebote ja ga volim i ja ga oću viđat...boli njega za školu u onoj prometnoj prođeš i da napišeš a na testu...a ja jebote moram proć što bolje da bi se mogla upisat...i sad ja i Tonka stojimo i ja sam se uživila u njenu priču i slušam ja nju tako veoma pozorno i ona odjednom zašuti...i ja ne kužim šta se događa a cjelo vrijeme gledam u nju...i prođe Kiki i pozdravi i mene pogleda drito u oči i nasmije mi se...i evo još jedan pr.njegovog glupog ponašanja,pa da nije mogo stat i popričat malo...ja njega stvarno ne razumijem on je dosta čudna biljka on se žuri koda je u filmu brzina,ono ajmo brže da ne poginem...ali je problem što ga ja nisam pozdravila,uopće se nisam snašla samo sam ga pogledala i 5 min sam gledala u smjeru u kojem je otišo a da nisam ni trepnula...kako sam glupa...

aaaaaaaaaaaaaaaaaaa,mogla bi se ubit...neznam moram prespavat,možda mi bude bolje...sutra je Uskrs i svima sretan Uskrs...i tako idem se ja malo bedirat,a znam da će opet bit sve ok i super ko iz bajke kad on meni kaže da mu je do mene stalo ja ću zatreptat okicama i sve će bit ko i prije...kad on ima nešto u sebi šta mene očara i ja njega gledam kao sve,kao SMISAO MOG CJELOG ŽIVOTA...ja neznam meni jedna strana mozga govori njemu je stalo i nemoj ga pustit,a druga mi govori nemoj se mučit pusti ga možeš bez njega...ali nemogu

...ja javim šta je s vremenom bilo..pozdrav Tonki...cmox...
Post je objavljen 07.04.2007. u 22:27 sati.