lijepo je to kad dođeš doma i čeka te ručak, čeka te nasmješena mama, (nadaš se) budan tata, a i razbu je tu negdje...nemoraš gotovo ništa raditi, jer mama i tata su tu...naravno da im PONEKAD pomogneš...odeš u dućan, staviš veš sušiti ili opereš suđe...ali samo kad mi oni kažu što da učinim...zaista ponekad...i imaš za sebe pol sata- sat...jednostavno da si sama sa sobom...raspraviš sve što imaš za raspraviti...učiniš nešto za sebe...
ja zaista nisam spremna odrasti u roku od mjesec dana, te svaki dan za cijelu obitelj kuhati ručak, pospremati za vidno umornu i iscrpljenu mamu, za pospanog tatu, te za buraza koji ,ako je doma, spava...svaki dan stavljat veš prati, sušit i poslije ga pobrati, odlaziti u dućan(nekoliko puta dnevno), sama ići u Crkvu, i voditi sestu barem jednom dnevno u šetnju koja ne traje manje od sat vremena, BITI SAMA CIJELI DAN, tj. nemati s kim popričati...o bilo čemu...jednostavno svi ostali imaju nekakvoga posla...ili spavaju ili su sa sestrom...ne, ovo nije ljubomora na sestru, zaista ju volim više od ikoga na svijetu i uživam u svakome trenu kojega provedem s njom...ali ona je premala da pričam s njom...jednostavno nisam spremna raditi nešto konstantno nisam spremna prestati bit big fat ljeničina koja ništa ne uči i ništa ne radi...ljenčina koja može noću mirno spavati,a ne da sam svake noći budna do 5, te se dižem oko 9...nisam spremna biti dijete koje nekome kupuje čokoladu, jer nisam spremna prestati biti dijete koje dobiva čokoladu ili barem kinder jaje...rekla sam mami danas da ja zaista i dalje volim jesti čokoladu, samo da ju podsjetim, u slučaju da je zaboravila...nisam spremna uvijek preuzeti krivicu kada ručak ne ispadne dobro...nisam spremna sama hodati u abyss...nisam spremna biti sama kada mama i tata odu s Magdalenom doktoru ili u šetnju, a buraz je negdje vani...JA ZAISTA NE VOLIM BITI SAMA...nimalo...osjećam se kao pale sam na svijetu...zaista sam tada jako tužna...tada se nemrem nikako utješiti...em nema nikoga doma, em više nejdem na msn...društveni život tada staje...jednostavno nisam spremna...nizašto...nisam spremna, a već je prošlo više od mjesec dana...ostao sam sasvim sam, da ležim na suncu...
Gimme a little time,
Leave me alone a little while,
Maybe it's not too late,
not today, today
Post je objavljen 07.04.2007. u 22:10 sati.