Marketing
vršnjaci po preostalom vremenu
Todor ima osamdeset i sedam godina, no svježiji je duhom i mlađi po životnim vrijednostima i ponašanju od većine dvadesetogodišnjaka, ali - da ne bi tko zlomislio - nije infantilan. Upravo suprotno. Jedan je od onih ljudi koji ne mogu prokomentirati kakav je danas dan, a da onaj koji ima osjetljivo uho pri tome nešto ne nauči.
Sretnem ga, a on nešto dobre volje.
- Što je, Todore?
- Bio sam kod doktora. Otkrili su mi da imam jednu smrtonosnu bolest. Umrijeti ću od nje sigurno za dvadeset godina!
U to ime sjednemo na piće. Na pamet mu ne pada ići se liječiti.
- Kada sam ono posljednji puta bio na gadnoj operaciji, pitam ja nakon nje doktora: doktore, recite mi iskreno, kao doktor doktoru, kakve su statistike, koliko se još može proživjeti nakon ovakva zahvata? I kaže mi doktor - ne brinite: ima ljudi koji su nakon ove operacije proživjeli i deset godina! Hi, hi, hi! - smijucka se Todor. - A to je bilo prije trinaest godina!
Kakvo je stanje stvari, iako sam znatno mlađi, koliko pušim, vjerojatnije će on biti na mom sprovodu, nego ja na njegovom. Pričamo o mnogo čemu, zahvaljujući tome što ima mnogo toga o čemu ne trebamo izmijeniti ni riječ.
Nas dvojica znamo tajnu. Nismo jedini. Mnogi su je dokučili.
Tajna je u tome da nema tajne. No to nitko ne može nikome otkriti, premda mu može reći i pomoći da sam otkrije. Tajnu da nema tajne može otkriti samo svatko sam za sebe. I to ne samo tako da nauči odgovor da odgovori svaki puta za pet, već da shvati i prihvati da je zaista tako.
Post je objavljen 07.04.2007. u 22:11 sati.