Marketing
USKRS
Evanđelje po Tomi
Predgovor
O Evanđelju po Tomi
Evanđelje po Tomi novozavjetni je apokrif koji se pripisuje apostolu Judi Tomi Blizancu, onome kojega u današnjem kršćanskom svijetu najviše pamtimo kao "nevjernog Tomu" iz Evanđelja po Ivanu (11, 16):
"Toma zvani Blizanac, jedan od Dvanaestorice, nije bio s njima kad je došao Isus. Drugi mu učenici rekoše: "Vidjeli smo Gospodina." Toma im odvrati: "Dok ne vidim na rukama njegovim znak od čavala i ne stavim prst svoj u mjesto od čavala i ne stavim svoje ruke u njegov bok, neću vjerovati."
Poslije osam dana učenici njegovi bijahu ponovo unutra i Toma s njima. Dok su vrata bila zatvorena, dođe Isus, stade pred njih te reče:
"Mir vama!" Zatim reče Tomi: "Pruži prst svoj ovamo: evo mojih ruku! Pruzi ruku svoju i stavi je u moj bok te ne budi više nevjernik, već vjernik!" "Gospodin moj i Bog moj!" - izjavi Toma. "Jer me vidiš, vjeruješ. Blago onima koji će vjerovati, a da nisu vidjeli!"«
Tomu se u Novom Zavjetu spominje još na ovim mjestima: Mt 10,3; Mk 3,18; Lk 6,15 te u Dj 1,13.
O Evanđelju po Tomi postoje danas dostupna posredna svjedočanstva. Najstarija su iz prve polovice III. stoljeća. Spominje ga Hipolit, koji ga i citira.
U to je doba već započela kanonizacija Novoga zavjeta, pa tako i evanđelja. Kanonizaciju je započeo Sv. Irenej, lionski biskup (oko 125.202.). On je predložio indeks novozavjetnih tekstova koji, prema njegovu mišljenju, sadrže i čuvaju izvorni i neiskvareni Isusov nauk. Od svih evanđelja koja su kružila među prvim kršćanskim zajednicama odabrao je četiri (po analogiji s četiri smjera u prostoru, četiri oceana i četiri ugla svijeta) i ocijenio ih kao jedine autentične. To su tzv. kanonska evanđelja: Evanđelja po Mateju, Marku, Luki i Ivanu.
U izvjesnom se smislu može držati da je proces kanonizacije završen latinskim prijevodom Biblije, Vulgatom Svetoga Jeronima, koji je svoje djelo izveo između 383. i 406. god. Preveo je većinu starozavjetnih knjiga, dok je neke starozavjetne i novozavjetne preuzeo iz staroga latinskog prijevoda Vetus latina, a u neke je unio i promjene, npr. u evanđelja. Do definitivne kanonizacije dolazi tek na Tridentskom koncilu, koji je zasjedao u tri navrata u razdoblju od 1545.-1563. godine s osnovnom namjerom da razgraniči protestantizam i Rimsku crkvu.
Tijekom procesa kanonizacije Evanđelje po Tomi je već 233. god. Origen svrstao među tzv. heterodoksna evanđelja, a njegovu će klasifikaciju preuzeti i Jeronim, Ambrozije i Beda Venerabilis. Heteredoksnim ga smatra i Euzebije iz Cezareje. Filip iz Side (oko 430. godine) ubraja ga među ona evanđelja (Evanđelje Hebreja, Evanđelje Egipćana, Evanđelje Dvanaestorice ... ) koja su po mišljenju "većine starih" "potpuno iskvarena" i djela su heretika. Mnogi grčki autori smatrali su Evanđelje po Tomi manihejskim tekstom, a Čiril i njegovi prepisivači podrazumijevali su da Toma po kojemu se naziva tekst nije Isusov apostol, već jedan od Manijevih učenika.
Sačuvana su i svjedočanstva Pseudo-Leontija i Timoteja Konstantinopolskog koja tijesno povezuju Evanđelje po Tomi s Evanđeljem po Filipu. Pseudo-Gelazijanski dekret stavio je također "Evangelium nomine Thomae, quibus Manichaei utuntur, apocryphum" u svoj katalog libri non recipiendi (katalog neprihvatljivih knjiga). Tako je Evanđelje po Tomi postalo novozavjetni apokrifni spis. Novozavjetni apokrifi su spisi koji nisu prihvaćeni u kanon, ali koji naslovom i sadržajem postavljaju zahtjev za vrijednosnim izjednačavanjem s kanonskim spisima.
Za postojanje teksta pod tim imenom se, dakle, znalo, ali nam nije bio poznat njegov sadržaj, s izuzetkom Hipolitovih navoda. Kao sto je slučaj s većinom ranokršćanskih tekstova, i Evanđelje po Tomi se vjerojatno širilo u danas nepoznatom broju verzija.
Evanđelje po Tomi kakvo nam je danas dostupno zapravo je jedna verzija na koptskom jeziku, otkrivena 1947. godine kod Nag Hammadija u gornjem Egiptu. Pronašao ju je seljak Muhamed Ali, kopajući ptičje gnojivo podno saćastih pećina koje su u davnini služile kao grobovi. Bio je pronašao čup sa 13 svitaka papirusa uvezanih u gazelinu kožu. Ti su spisi nazvani Nag Hammadi Kodeksi i uglavnom su gnostičkog karaktera. Jedan od njih, Nag Hammadi Kodeks II, sadrži Evanđelje po Tomi. Danas se smatra da potječe iz oko 400.-te godine, ali najvjerojatnije je da je rukopis imao značajne starije obrasce.
Godine 1952. usporedbom je ustanovljeno da su dijelovi Evanđelja po Tomi sačuvani na grčkom jeziku u Oxyrynchus Papyri, koji je otkriven 1905. god. kod Behnese u srednjem Egiptu i koji sadrži preko tisuću fragmenata biblijske tematike. Ti su fragmenti maleni i isprekidani, raznorodnog su i, cesto, teško odredljiva porijekla. Ne zna se jeli tekst Evanđelja po Tomi na grčkom jeziku bio izravni predložak koptskom tekstu iz Nag Hammadija ili obrnuto; ali je očigledno da je između njih pređen određeni razvojni put: koptski tekst je snažnije gnostički obojen.
Evanđelje po Tomi je zbirka izreka, logiona. Prema mišljenju stručnjaka, uvod i Logion 1. jasno kažu da ova zbirka Isusovih riječi želi biti sveta poruka, i stoga je možemo označiti kao evanđelje logiona.
U ovoj zbirci logiona teško se može utvrditi neko načelo reda. Moguće je, doduše, da je redaktor naišao na već gotove male skupine izreka i prihvatio ih u svoju zbirku. S ovim pitanjem povezan je i problem izvora Evanđelja po Tomi, koji je do danas sporan. Djelo, bez sumnje, sadrži zbirni materijal različitog porijekla. Otprilike polovica izreka ima paralele u sinoptičkim evanđeljima. Ostali logioni su, većim dijelom, potpuno nepoznate Isusove riječi. Logioni se mogu razlikovati i po tome da li po obliku i sadržaju imaju sinoptički karakter ili su "gnostički" Logioni.
Treba također naglasiti: Evanđelje po Tomi se prepoznaje kao zbirka izreka koja se vraća na jedan ili vise predstupnjeva i koja nije izravno ovisna o kanonskim evanđeljima te pripada u ranu povijest nastanka evanđelja: mnogo toga govori da je Evanđelje po Tomi nastalo sredinom II. st. u istočnoj Siriji, pri čemu doduše dio sastavljenog izrekovnog materijala može sezati također unatrag sve do u I. stoljeće.
Evanđelje po Tomi je višeslojno. U njemu nema pozivanja na Isusova djela ili na njegovu smrt i uskrsnuće. Isus se javlja kao živi, tj. uskrsli sin živoga Oca, koji obnavlja sve iscrpljene zemaljske oblike. Isus je onaj koji donosi objavu, koji učenicima priopćuje tajnu svojega i njihova podrijetla. On je taj koji učenicima objašnjava tu tajnu. Njegovo nebesko obličje je prepoznatljivo samo odabranima. Isus je jedno s Ocem, jedno s Kraljevstvom Svjetlosti, iz njega sve nastade, on je sadržan u svemu. U Evanđelju po Tomi gotovo da nema apokaliptičkih tonova, bas kao ni riječi Sina Čovječjeg. Isus, također, nije ni od proroka očekivani Mesija (Logion 52).
Svijet se prosuđuje kao negativan (Logioni 55, 56 i 80). Ljudsko tijelo je leš. Proturječje između svijeta/tijela/smrti, s jedne i Kraljevstva Oca spoznaje/života s druge strane, određuje govor Evanđelja po Tomi (usp. također Logione 3, 35 i 103). Čovjek je, makar i "pijan", tj. neznalica, ipak božanskoga podrijetla (Logion 3, 85 i 87), on je stvoren po Božjoj slici (Logion 50; usp. također Logione 83 i 84). Oni "koji imaju uši da čuju" (Logion 24 i drugdje), koji razumiju Isusovu poruku i prepoznaju istinski Isusov oblik, također uče da sami pripadaju svijetu svjetlosti, Jednome.
"Kraljevstvo" ("Kraljevstvo Oca", "Kraljevstvo Nebesko") središnji je pojam Evanđelja po Tomi Ovdje postaje osobito jasnom razlika naspram Isusa koji propovijeda "Kraljevstvo" u sinoptičkim evanđeljima: eshatološko ispunjenje budućnosti gotovo potpuno izostaje. Tako Logion 49 kaže da učenik potječe iz "Kraljevstva". Značajnom se čini sama prisutnost Kraljevstva, koja je svakako jako spiritualizirana (Logion 113). Ponekad se čini da povratak u "Kraljevstvo", ne samo da pretpostavlja gnostičku predodžbu o pred egzistenciji duše, već i da je "Kraljevstvo" zamjenski pojam za božansko Jastvo sljedbenika (=gnostika).
S tim je zajedno povezano još jedno svojstvo Evanđelja po Tomi: jedva da se prepoznaju tragovi izgradnje bilo kakve zajednice. Stoga potpuno izostaje ekleziološka misao. Pristup "Kraljevstvu" je pojedincu obećano Isusovim pozivom. Postoje "maleni", "pojedinci", "samci" koji dostižu "Kraljevstvo", a time i "mir".
Evanđelje spominje i Mariju, ali iz samoga se teksta ne čini vjerojatnim da je riječ o njegovoj majci, već o jednoj od njegovih učenica.
"Neka Marija ode od nas, jer žene nisu dostojne života." , 114.
EVANĐELJE PO TOMI
Ovo su tajne riječi koje je Isus Živi rekao i koje je zapisao Juda Toma Blizanac.
(1) Isus reče: "Tko pronađe smisao ovih riječi, taj neće okusiti smrt."
(2) Isus reče: "Neka onaj koji traži ne prestane s traženjem sve dok ne nađe ono što traži. A kada nađe, biti će u nevolji, biti će u čudu, i tada će vladati nad svime."
(3) Isus reče: "Ako vam oni koji vas vode kažu: "Pogledajte, Kraljevstvo je na nebu!", tada će vas preteći ptice nebeske. Ako vam kažu: "U moru je", tada će vas preteći ribe. Ali Kraljevstvo je u vama i oko vas. Ako ćete spoznati sebe, bit ćete prepoznati i tada ćete znati da ste sinovi Živoga Oca. Ali ako ne poznajete sebe, tada ste u siromaštvu, tada ste siromaštvo."
(4) Isus reče: "Osoba u starim danima neće oklijevati da pita dijete staro sedam dana za mjesto života - i ta osoba će živjeti. Jer mnogi prvi bit će posljednji i postati će jedan jedini."
(5) Isus reče: "Znaj ono što ti je pred očima, i ono što je skriveno od tebe bit će ti otkriveno. Jer nema ničega skrivenog što se neće razotkriti."
(6) Njegovi su ga učenici pitali: "Želiš li da postimo? I kako da se molimo i dajemo milostinju? I kako da se hranimo?" Isus reče: "Ne lažite, i ne činite ono što vam je mrsko; jer sve je otkriveno pred licem neba. Poslije svega nema ničega skrivenog što neće biti otkriveno, i nema ničega pritajenog što će ostati neobjavljeno."
(7) Isus reče: "Blago lavu kojega čovjek jede – jer taj lav će postati čovjekom; i budala bio čovjek kojega lav jede - jer lav će još uvijek postati čovjekom. "
(8) I on reče: "Čovjek je nalik mudrom ribaru koji baci mrežu u more i odatle je izvuče punu malih ribica. Među njima mudar ribar otkrije dobru veliku ribu. Sve male ribe baci nazad u more, i bez oklijevanja izabere veliku ribu. Tko ima uši da čuje, neka čuje!"
(9) Isus reče: "Pogledajte, sijač izađe, zagrabi sjeme i razbaca ga. Neka padu na put, dođoše ptice i pozobaše ga. Druga padu na stijenu, i ne uhvate korijena u zemlji i ne puste klasja k nebu. A druga pak padu u trnje, ovo uguši sjeme, i crv ga pojede. A jedna padu na dobro tlo i dadu dobar urod, od šezdeset i sto dvadeset mjera."
(10) Isus reče: "Bacio sam vatru na ovaj svijet, i gledajte – štitim ga sve dok ne izgori."
(11) Isus reče: "Ovo nebo će proći. I ono iznad njega će proći. Oni koji su mrtvi nisu živi, i koji žive neće umrijeti. U dane kada jedete ono što je mrtvo, činite ga živim. Kad postanete svjetlost, što čete učiniti? U dan kad ste bili jedno postali ste dvoje. Sada kad ste dvoje, što čete učiniti?"
(12) Učenici rekoše Isusu: "Znamo da ćeš nas napustiti; tko će postati naš vodič?" Isus im reče: "Bez obzira kamo budete išli, prići ćete Jakovu Pravedniku, za kojega su stvoreni nebo i zemlja."
(13) Isus je upitao svoje učenike: "Pogledajte me malo i recite mi komu sam nalik." Simon Petar mu reče: "Ličiš na pravednog anđela." Matej mu odgovori:
"Nalik si mudrom čovjeku koji je ispunjen razumijevanjem." A Toma mu reče: "Učitelju, moja usta uopće nisu u stanju kazati komu si nalik." Isus im tada odgovori: "Ja nisam vaš učitelj, jer svi ste se napili iz pjenušavog izvora kojeg sam davno odmjerio."
Zatim se povuče s Tomom, i reče mu tri riječi na uho. Kad se Toma vratio drugovima, oni ga upitaše: "Što ti je Isus rekao?" Toma im reče: "Kad bih vam ponovio samo jednu jedinu riječ koju mi je on rekao, uzeli biste kamenje i bacili ga na me, a iz kamenja bi izbila vatra i progutala vas na mjestu."
(14) Isus im reče: "Ako budete postili navući ćete grijeh na sebe; ako budete molili bit ćete prokleti; ako dajete u milostinju, učinit ćete zlo svojem duhu. I ako odete u bilo koju zemlju i prolazite njenim predjelima, ako vas ljudi prime, jedite što vam ponude i iscjeljujte bolesne među njima. Jer ono što ulazi u vaša usta neće vas ukaljati, ali će vas ukaljati ono što izlazi iz njih."
(15) Isus reče: "Kada ugledate onoga koji nije rođen od žene, prostrite se licem prema zemlji i štujte ga - taj je vaš Otac."
(16) Isus reče: "Ljudi vjerojatno misle da sam došao uspostaviti mir na Zemlji, a ne znaju da sam došao da razdor bacim na nju: vatru, mač, rat.
I bit će ih petoro u kući: troje će biti protiv dvoje, a dvoje protiv troje; otac protiv sina i sin protiv oca, i stajat će tako samotni."
(17) Isus reče: "Dat ću vam ono što oko nije vidjelo, što uho nije čulo i sto ni ruka dodirnula, i ono što se još ni uzdiglo nije u srcu čovjekovom."
(18) Učenici rekoše Isusu: "Reci nam kakav će biti naš svršetak." Isus reče: "Pošto ste otkrili početak, zašto tražite svršetak? Vidite, kraj će biti tamo gdje je i početak. Blago onomu koji će se stajati u početku: taj će poznavati svršetak i neće iskusiti smrt."
(19) Isus reče: "Blago onomu koji je bio prije nego je postao. Postanete li moji učenici i slušate li moje riječi, ovo će vam kamenje služiti. Nego ima pet stabala u raju za vas, ona se ne mijenjaju ni ljeti ni zimi, i lišće im ne opada. Tko god ih poznaje neće iskusiti smrt."
(20) Učenici zapitaše Isusa: "Reci nam, kakvo je Kraljevstvo Nebesko?" A on im reče: "Ono je kao gorušičino sjeme, najmanje od sveg sjemenja; no kada padne na plodno tlo, veliko drvo se stvori i postane utočište za sve ptice nebeske."
(21) Marija reče Isusu: "Čemu su tvoji učenici nalik?" On reče: "Nalik su dječici što žive na polju koje nije njihovo. Kada vlasnici polja dođu, kazat će:
'Vratite nam naše polje'. Oni pred njima svlače svoju odjeću kako bi ima ga vratili, i oni vrate njihovo polje njima.
Iz tog razloga kažem: Kada gospodar kuće zna da će doći tat, on će ga budan na oprezu dočekati, i neće mu dopustiti da provali u njegovo kraljevstvo i opljačka ga.
Ali vi budite budni suočeni sa svijetom. Opašite sebe velikom snagom, tako da razbojnici nemaju pristupa; jer ionako ćete naići na nesreću koju isčekujete.
Kad bi se (barem) među vama našao mudar čovjek!
Čim rod dozrije, on dolazi sa srpom u ruci i požanje ga. Tko ima uši da čuje, neka čuje."
(22) Isus, vidjevši djecu kako ih doje, reče svojim učenicima: "Ova djeca koje doje liče na one koji su ušli u kraljevstvo nebesko." Oni ga na to upitaše: "Hoćemo li onda i mi ući u kraljevstvo kao djeca?"
Isus im tada reče:
"Kada od dvoga napravite jedno, i ako od nutarnjeg napravite vanjsko, a od vanjskog unutrašnje, i ako ono iznad bude kao ono ispod, i kada od muškog i ženskog načinite jedno, tako da muško više ne bude muško ni žensko žensko, i ako načinite oči umjesto oka, i ruku umjesto ruke i stopalo umjesto stopala, sliku umjesto slike, tada čete ući u kraljevstvo."
(23) Isus reče: "Vas ću izabrati, jednoga od tisuću i dvoje od deset tisuća, i stajat će kao jedan jedini."
(24) Njegovi učenici rekoše: "Pokaži nam mjesto gdje prebivaš, jer mi ga moramo tražiti." Reče im: "Tko ima uši, neka čuje! Postoji svjetlost u čovjeku od svjetla, i on rasvjetljava cijeli svijet. Kada on ne svijetli - to je tama."
(25) Isus reče: "Ljubite svoju braću i prijatelje kao vlastitu dušu, štite ih kao zjenicu oka svojega."
(26) Isus reče: "Ti vidiš trun u oku brata svojega, a ne vidiš balvan u svome oku. Kada izvadiš balvan iz svojega oka, onda ćeš jasno vidjeti kako da izvadiš trun iz oka svoga brata."
(27) Isus reče: "Ako ne postite od svijeta, nećete pronaći kraljevstvo. Ako ne sagledate Sabat kao Sabat, nećete vidjeti Oca."
(28 Isus reče: "Stupih u središte svijeta i u mesu pojavih se u njemu. Sve ih nađoh pijane, a niti jedan ne bijaše žedan. I sažali se duša moja na sinove čovjekove, jer slijepi su oni u srcu svom i ne mogu vidjeti da prazni dolaze na ovaj svijet i prazni odlaze s njega.
Ali sada su svi pijani, kada se otrijezne od vina, tada će promijeniti svoj put."
(29) Isus reče: "Kada se tijelo pojavi zbog duha, to je čudo; ali kada se duh pojavi zbog tijela, tada je to čudo nad čudima. Ali ja se čudim tome kako takvo bogatstvo prebiva u takvoj sirotinji."
(30) Isus reče: "Gdje su tri božanstva, tamo je božansko. Gdje su dva ili jedan, ja sam s tim jednim."
(31) Isus reče: "Nitko nije prorok u vlastitom selu, i nijedan liječnik ne liječi one koji ga znaju."
(32) Isus reče: "Podignut je grad na visokoj planini, grad utvrđen, grad koji niti može pasti niti može sakriven biti."
(33) Isus reče: "Ono što čuješ da ti je rečeno od uha do uha, to propovijedaj (razglasi) s krovova; jer niti jedna svjetiljka koja se pali ne poklapa se posudom niti stavlja na skriveno mjesto. Radije, postavlja se na svijećnjak, tako da svi koji ulaze i izlaze, mogu vidjeti njezinu svjetlost."
(34) Isus reče: "Kada slijepac slijepca vodi, obojica padaju u jamu."
(35) Isus reče: "Nitko ne može ući u kuću moćnika i silom je zauzeti, a da mu prvo ne sveže ruke; tek tada mu može poharati kuću."
(36) Isus reče: "Ne mislite od jutra do večeri ni od večeri do jutra o onome što ćete staviti na sebe."
(37) Učenici ga upitaše: "Kad ćeš nam se razotkriti i kad ćemo biti u stanju da te vidimo?"
Isus reče: "Kad skinete sa sebe odjeću, a da ne budete posramljeni, i kad bacite odjeću sebi pod noge, kao što to mala djeca čine – tada ćete vidjeti sina Boga živoga, i nećete se bojati."
(38) Isus reče: "Često ste željeli čuti ove riječi koje vam govorim, i nemate ih od koga drugoga čuti. Doći će dani kada ćete me tražiti, a nećete me naći."
(39) Isus reče: "Farizeji i vični pismu uzeli su ključeve spoznaje pa ih sakrili. Niti su ušli niti su pustili one koji su to htjeli. Ali vi, budite lukavi kao zmije i jednostavni poput golubova."
(40) Isus reče: "Vinova loza je posađena izvan Očeva dohvata. Budući da nije snažno učvršćena, bit će iščupana s korijenom i nestat će."
(41) Isus reče: "Tko god ima nešto u ruci, dat će mu se još; a onome tko nema uzet će se i ono malo što ima."
(42) Isus reče: "Budite prolaznici."
(43) Učenici mu rekoše: "Tko si ti da nam govoriš te stvari?"
Isus im reče: "Vi ne razumijete tko sam ja iz onoga što vam govorim. Ali vi ste postali poput Židova, jer oni vole stablo, a mrze njegov plod, i vole njegov plod, a mrze stablo."
(44) Isus reče: "Tko god na oca huli, bit će mu oprošteno, i tko god na sina huli, bit će mu oprošteno; ali onome tko huli na Duha Svetoga, neće mu biti oprošteno, ni na zemlji ni na nebu. "
(45) Isus reče: "Ne bere se grožđe s trnova grma, niti se beru smokve s gloga, jer oni ne donose ploda.
Dobar čovjek iznosi dobro iz onoga što je sakupio; zao čovjek iznosi zlo iz onoga što je sakupio u svome srcu, i govori zle stvari. Jer iz obilja srca iznosi zlo."
(46) Isus reče: "Od Adama do Ivana Krstitelja, među onima rođenima od žene nitko nije veći od Ivana Krstitelja, pa da pred njim ne obori pogled.
Ali ja rekoh da tko god među vama postane malen, spoznat će Kraljevstvo i postati većim od Ivana."
(47) Isus reče: "Nemoguće je čovjeku jahati dva konja, ili zatezati dva luka; i ne može jedan sluga služiti dva gospodara, jer će jednoga poštovati, a drugoga prezirati.
Nitko ne pije staro vino te odmah poželi kušati mlado vino. I ne ulijeva se mlado vino u stare mjehove, jer bi mogli puknuti; i ne ulijeva se staro vino u novi mijeh da ga ne pokvari. Ne prišiva se stara krpa na novu haljinu, jer bi se rasparala."
(48) Isus reče: "Kada dva sklope mir među sobom u istoj kući, reći će brdu: 'Pomakni se!' - i ono će se pomaknuti. "
(49) Isus reče: "Blaženi su samotni i odabrani, jer vi morate pronaći Kraljevstvo, zbog toga što ste iz njega potekli, i u njega ćete se i vratiti."
(50) Isus reče: "Ako vas upitaju odakle ste potekli? - odgovorite im: 'Proizašli smo iz svjetlosti, odande odakle i sama svjetlost izvire. Postavila se i u svojoj se slici otkrila.'
Kada vas upitaju: Tko ste? – odgovorite im: 'Mi smo njegovi sinovi, i mi smo izabrani od živoga Oca'.
Ako vas pitaju: Koji je znak Oca vašega na vama? - recite im: 'To je pokret i odmor."
(51) Njegovi mu učenici rekoše: "Kojega će se dana uskrsnuti mrtvi i kojega će dana nastupiti novi svijet?"
On im reče: "Mir koji iščekujete došao je, ali vi ga ne prepoznajete."
(52) Njegovi mu učenici rekoše: "Dvadeset i četiri proroka pričaju u Izraelu, i svi oni govore o tebi."
Isus im tada odgovori: "Propustili ste onog živoga što se ispred vas nalazi i govorite o mrtvima."
(53) Njegovi mu učenici rekoše: "Da li je obrezivanje potrebno ili ne?"
Isus im reče: "Da je potrebno, otac bi već obrezane u njihovoj majci začinjao. Ali istinsko obrezivanje, ono u duhu, potrebno je u svakom pogledu."
(54) Isus reče: "Blago siromašnima, jer vi pripadate Kraljevstvu Nebeskom."
(55) Isus reče: "Tko ne mrzi svojega oca i svoju majku, ne može mi biti učenikom. I tko ne mrzi svoju braću i sestre i ne nosi križ svoj poput mene, neće me biti dostojan."
(56) Isus reče: "Tko je upoznao svijet, otkrio je leš. A tko je otkrio leš, svijet ga nije dostojan."
(57) Isus reče: "Kraljevstvo je Očevo isto što i čovjek koji ima dobro sjeme. Noću mu dođe neprijatelj te među dobro sjeme zasije korov. Čovjek ne dopusti radnicima da počupaju korov te im reče: 'Da ne biste, čupajući korov, s njim počupali i pšenicu.' Na dan žetve korov će postati vidljiv; počupat će ga te spaliti."
(58) Isus reče: "Blagoslovljen je onaj koji se napatio i pronašao život."
(59) Isus reče: "Tražite onog što je živ dok god ste još u životu, inače mogli bi umrijeti i tada pokušati vidjeti onog što je živ – ali tada ga nećete moći vidjeti."
(60) Oni su onda ugledali Samaritanca koji je nosio janje na svom putu do Judeje. Tada reče Isus svojim sljedbenicima: "Zašto ovaj čovjek nosi janje sa sobom?" Oni mu odgovoriše: "Da bi ga zaklao i pojeo."
Isus im reče: "Sve dok je živo neće ga pojesti, nego samo ako ga ubije, kada janje postane leš." Onda mu oni rekoše: "Drugačije to ne može učiniti."
Isus ih tada posavjetova: "Potražite mjesto na kojem ćete se odmoriti, da ne biste postali leš i da ne budete pojedeni."
(61) Isus reče: "Dvoje će leći na krevet, jedan će umrijeti, drugi će živjeti."
Saloma je rekla: "Tko si ti, čovječe, čiji sin? Svalio si se na moj krevet i jeo si za mojim stolom." Isus joj reče: "Ja sam onaj koji dolazi iz onoga što je cjelovito. Dane su mi stvari mojega Oca."
Saloma je rekla: "Tvoja sam učenica."
Isus joj reče: "Zato kažem: Kada je netko cjelovit, bit će pun svjetla - ali ako je podijeljen, bit će ispunjen tamom."
(62) Isus reče: "Svoje misterije otkrivam onima (koji su dostojni mojih) misterija."
(63) Isus reče: "Bio jednom bogataš koji je imao mnogo novaca. Rekao je: 'Upotrijebit ću svoje bogatstvo da sijem, žanjem, sadim, punim svoja skladišta proizvodima, tako da mi ništa ne nedostaje.' Tako je mislio u svojemu srcu, ali te iste noći je umro. Tko ima uši neka čuje."
(64) Isus reče: "Čovjek je pozvao svoje prijatelje u posjetu, i kad je pripremio večeru, poslao je slugu da ih pozove". Sluga se obratio prvom: "Moj gospodar te poziva na večeru". Ovaj mu reče: "Držim novce kod trgovaca, dolaze mi navečer; moram poći i dati im upute. Ispričavam se za gozbu." Pođe k drugomu te mu kaže: "Moj Gospodar te poziva na večeru". Ovaj mu reče: "Kupio sam kuću, i tamo me trebaju baš danas. Nemam vremena. " Sluga je bio uporan pa je otišao i kod trećeg: "Moj Gospodar te poziva na večeru". Ovaj mu reče: Ženi mi se prijatelj, a ja priređujem gozbu. Zbog toga molim tvog gospodara da me izostavi za večeras". Sluga je i četvrtom rekao: "Moj Gospodar te poziva na večeru". Ovaj mu reče:
Kupio sam imanje, idem prikupiti najamninu. Ne mogu doći, ispričavam se za večeru". Sluga se vratio i rekao gospodaru: Oni koje si pozvao na večeru mole te da im oprostiš – jer neće moći doći. Tada gospodar reče svom sluzi: Izađi van na putove i dovedi sve one koji mogu doći tako da možemo početi s večerom.
Kupci i trgovci neće moći stupiti u dom Oca mojega."
(65) On reče: "Jedan častan čovjek imao je vinograd - dade ga u zakup vinogradarima, da u njemu rade i da od njih dobije plodove. Posla vinogradarima slugu po plodove. Ovi ga zgrabe, istuku ga, i zamalo ubiju. Sluga ode i ispriča to gospodaru. Njegov gospodar reče: Možda ga nisu prepoznali. Pošalje drugoga slugu - i njega vinogradari pretukoše. Tada im gospodar pošalje svojega sina. Reče: 'Možda će pokazati mome sinu više poštovanja.'
Kada vinogradari doznaše da je on nasljednik vinograda, dohvate ga i ubiju. Tko ima uši neka čuje."
(66) Isus reče: "Pokažite mi kamen kojeg zidari odbaciše. Taj kamen je ugaoni kamen."
(67) Isus reče: "Tko poznaje sve, ali samoga sebe ne upozna, taj sve promaši."
(68) Isus reče: "Blago vama, kada će vas mrziti i progoniti, i neće naći niti jedno mjesto kamo su vas prognali."
(69) Isus reče: "Blago onima koji su progonjeni u svojim srcima - to su oni koji su uistinu upoznali Oca.
Blago gladnima, jer će se željnome trbuh napuniti. "
(70) Isus reče: "Ako iznesete ono što je u vama, to što imate će vas spasiti. Ako to nemate u sebi, to što nemate u sebi će vas ubiti."
(71) Isus reče: "Ja ću ovu kuću razoriti, i nitko je neće moći (opet) izgraditi. "
(72) (Jedan čovjek) mu (reče): "Kaži mojoj braći da imanje mojega oca podijele sa mnom." Reče mu: "O, čovječe, tko je mene postavio za onoga koji dijeli?" Okrene se svojim učenicima. Reče im: "Jesam li ja onaj koji dijeli?"
(73) Isus reče: "Urod je obilan, no radnika je malo. Molite zato Gospoda da pošalje radnike za žetvu."
(74) On reče: "Gospode, mnogo ih je oko bunara, ali ničega u bunaru."
(75) Isus reče: "Mnogo ih je koji stoje pred vratima, ali oni koji su sami su ti koji će ući u svadbenu ložu."
(76) Isus reče: "Kraljevstvo Oca je kao čovjek trgovac koji je imao trgovinu i pronašao biser. Trgovac je bio razborit. Prodao je trgovinu i kupio biser za sebe. Da li i vi tražite blago koje ne propada, koje preživljava, koje moljci ne napadaju niti crv nagriza."
(77) Isus reče: "Ja sam svjetlost koja je iznad svih stvari, sve sam, i svi su iz mene potekli i svi u mene uviru.
Rascjepi drvo, ja sam u njemu. Podigni kamen, i tamo ćeš me naći."
(78) Isus reče: "Zašto ste izišli van na polje? Vidjeti trsku kako se na vjetru njiše? I čovjeka u meke haljine odjevena? Pogledajte vaše kraljeve i plemiće, oni nose meke haljine, a ne mogu prepoznati Istinu."
(79) Jedna žena iz mnoštva mu reče: "Sretna utroba koja te nosila i njedra koja te dojila!"
On joj reče: "Sretni oni koji su čuli Očevu riječ i istinito je očuvali. Jer doći će dani kada ćete govoriti: 'Sretna je utroba koja nije začela i njedra koja nisu dojila!'"
(80) Isus reče: "Tko je spoznao svijet, otkrio je tijelo. A tko je otkrio tijelo, svijet ga nije dostojan."
(81) Isus reče: "Tko je postao bogat, neka vlada. A tko ima moć, neka je se odrekne!"
(82) Isus reče: "Tko je blizu mene, blizu je vatre, a tko nije blizu, daleko je od Kraljevstva."
(83) Isus reče: "Ljudima su vidljive slike, a svjetlo u njima skriveno je u slici Očeva svjetla. Ono će postati razotkriveno, ali njegova slika skrivena je njegovom svjetlošću."
(84) Isus reče: "Kad vidite svoje naličje, vi se radujete. Ali kada budete vidjeli svoje slike koje su postojale prije vas, i koje ne umiru niti postaju vidljive, koliko ćete podnijeti?"
(85) Isus reče: "Adam je nastao iz velike snage i iz velikoga bogatstva, a ipak vas nije bio dostojan; jer da vas je bio dostojan, ne bi iskusio smrt."
(86) Isus reče: "Lisice imaju jazbine i ptice imaju svoja gnijezda, ali ljudska bića nemaju gdje da legnu i otpočinu."
(87) Isus reče: "Jadno tijelo koje ovisi o tijelu, i jadna duša koja o ta oba ovisi."
(88) Isus reče: "Anđeli i proroci će doći k vama i dat će vam ono sto je vaše. A vi sami, dajte im ono što imate i kažite sami sebi: 'U koji dan će doći da prime ono sto je njihovo?'"
(89) Isus reče: "Zašto perete vanjštinu čaše? Zar ne vidite da je onaj koji je stvorio nutrinu isti onaj koji je stvorio vanjštinu?"
(90) Isus reče: "Priđite k meni, jer jaram je moj lak, a vlast je moja nježna, i naći ćete sebi spokoja."
(91) Rekoše mu: "Reci nam tko si, da u tebe vjerujemo."
On im reče: "Ispitali ste lice neba i zemlje, ali niste prepoznali onoga koji je u vašoj prisutnosti, i vi ne znate ispitati sadašnji trenutak."
(92) Isus reče: "Tražite i naći ćete. U prošlosti, međutim, nisam vam rekao stvari o kojima ste me pitali tada. Sada vam želim reći, ali vi ne pitate. "
(93) Isus reče: "Ne dajte psima ono sto je sveto, da ga ne bace na smetlište. Ne bacajte biserje pred svinje, da ga ne izgaze."
(94) Isus reče: "Tko traži, naći će. Tko kuca otvorit će mu se."
(95) Isus reče: "Ako imate novca, ne dajte ga na lihvu. Radije ga dajte onomu koji vam ga neće vratiti."
(96) Isus reče: "Kraljevstvo Očevo isto je što i vrijedna žena. Ona uzme nešto kvasca, sakrije ga u tijesto te iz njega izmijesi velike hljebove. Tko ima uši neka čuje."
(97) Isus reče: "Kraljevstvo Očevo isto je sto i žena koja nosi čup pun brašna. Dok je hodala dugim putem, drška čupa puče, a brašno se za njom rasu po putu. Nije to znala, nezgodu nije primijetila. Kada dođe kući, stavi čup na pod i otkrije da je prazan."
(98) Isus reče: " Očevo Kraljevstvo je kao čovjek koji hoće ubiti moćnika. Izvuče mač u vlastitoj kući, zarije ga u zid kako bi doznao je li mu ruka dovoljno snažna. Zatim ubije moćnika."
(99) Učenici mu rekoše: "Vani stoje tvoja braća i tvoja majka."
On im reče: "Ovi ovdje, koji vrše volju mojega Oca, ti su moja braća i moja majka - oni su ti koji će uči u Kraljevstvo mojega Oca."
(100) Isusu pokazaše zlatnik i rekoše mu: "Carevi ljudi traže poreze od nas."
On im reče: "Dajte caru ono što pripada caru, dajte Bogu ono što pripada Bogu, a ono sto je moje, dajte meni."
(101) Isus reče: "Tko ne mrzi oca i majku kao ja, ne može mi postati učenikom. I tko ne voli oca i majku kao ja , neće mi postati učenikom. Jer moja ( ... ) majka ( ... ), ali moja istinska (majka) mi je dala život."
(102) Isus reče: "Jao farizejima, jer oni su isto što i pas koji leži u toru; jer pas ne jede niti dopušta stoci da jede."
(103) Isus reče: "Blago čovjeku koji zna gdje će razbojnici napasti, pa da se pripremi, sakupi svoj imetak i bude spreman prije nego što razbojnici dođu."
(104) Rekli su Isusu: "Hajde da danas molimo i postimo."
Isus reče: "Kakav sam to grijeh počinio ili što je mnome ovladalo? Ali kada mladoženja iziđe iz svadbene ložnice, neka tada poste i mole."
(105) Isus reče: "Tko poznaje oca i majku, zvat će ga sinom bludnice."
(106) Isus reče: "Kada iz dvoga načinite jedno, postat ćete Sinovi čovječji; i kada kažete: 'Brdo, pomakni se!' ono će se pomaknuti."
(107) Isus reče: "Kraljevstvo je kao pastir koji je imao stotinu ovaca. Jedna od njih je skrenula s puta, i to baš ona najveća. Pastir ostavi svih devedeset i devet ovaca, i počne tražiti onu jednu sve dok je ne nađe. Izmorivši se, on reče ovci: Volim te više od svih ostalih."
(108) Isus reče: "Tko god pije iz mojih usta, postat će ono što sam ja, a ja sam ću postati ono što je on, i skrivene stvari biti će mu razotkrivene."
(109) Isus reče: "Kraljevstvo je isto što i čovjek koji je u svojemu polju imao zakopano blago za koje nije znao. I (nakon) smrti, ostavi ga u nasljedstvo svojemu (sinu). Sin o tom blagu nije znao. Preuzeo je polje te
ga prodao. A onaj koji ga je bio kupio orao ga je (i) (pronašao) blago; (i) stade davati novac uz kamate kome god mu bijaše volja."
(110) Isus reče: "Tko je pronašao svijet i obogatio se, neka ga se odrekne!"
(111) Isus reče: "Nebesa i zemlja će se pred vama (poput svitka) odmotati. I živi koji je proizišao iz živoga neće vidjeti smrti ni (straha)."
Jer Isus reče: "Onaj tko je pronašao sebe, svijet ga nije dostojan."
(112) Isus reče: "Jao tijelu koje je ovisno u duši. Jao duši koja je ovisna o tijelu!"
(113) Učenici mu kazaše: "Kada će doći Kraljevstvo?"
Isus reče: "Neće doći zato što ga očekujemo. Neće se kazati: Evo ga ovdje!' ili 'Eno ga ondje!' Nego Kraljevstvo Očevo se prostire zemljom, a ljudi ga ne vide."
(114) Simon (Šimun) Petar reče svima njima: "Neka Marija ode od nas, jer žene nisu dostojne života."
Isus reče: "Gledajte, ja ću ju voditi sve dok od nje ne stvorim muškarca, te će ona onda postati Duh Živi, koji sliči svima vama. Svaka žena koja se preobrazi u muškarca, ući će u Kraljevstvo Nebesko."
Fisting and God's Will
The sex act called fisting is a source of confusion and misconceptions for many Christians. This is unfortunate, because it means that many Christian men and women are depriving themselves of what could be the most spiritual sexual experience of their lives. Like anal sex and BDSM, fisting is often mistakenly associated with the gay community or is considered a sex act too extreme to be appropriate for Christian couples. Not only are these views incorrect, but fisting actually has a scriptural precedent, as we will show.
The Fist of Might
Over and over in the scriptures, the hand and fist of God are described as a symbol of His awesome power and the means through which this power manifests: "O God, God of our ancestors, are you not God in heaven above and ruler of all kingdoms below? You hold all power and might in your fist.” (2 Chronicles 20:6) Of course, the Old Testament often makes reference to God smiting his enemies with his fist or striking down the wicked with his hand, but it is also the means through which he administers his blessings and benevolence to the righteous: ”You open Your hand and satisfy the desire of every living thing.” (Psalms 145:16) Through the hand of the Lord, he guides us to do his will, touches our lives, expresses His love, and provides for our needs with His abundance.
The biblical significance of the hand is important, because in the act of fisting, one partner (usually male) inserts his entire hand and fist into the vagina or rectum of his partner. Rather than copulating with his penis, he penetrates her with his fist. Given the powerful symbolism of the fist, it is no surprise that couples who have partaken in the practice of fisting have described it as being a profoundly spiritual experience. On a symbolic and sexual level, a wife who is fisted by her husband has the experience of surrendering completely to the divine love and power of the Lord, as embodied by her partner’s hand. The husband in turn has the experience of touching and caressing her inwardly, in such a deep and intimate manner as God touches our own souls with His grace.
Powerful Yet Gentle
In the Song of Solomon, the Bible describes the act of fisting and the profound erotic bliss it induces: It is the voice of my beloved! He knocks, saying, "Open for me, my sister, my love, My dove, my perfect one”…My love thrust his hand through the opening, and my feelings were stirred for him. (Song of Solomon 5:2-4) Here we see the lover gently coaxing his companion to open up to him, metaphorically “knocking at her door,” preparing her sexually and emotionally to receive his hand inside her. Gradually he works more and more fingers into her, until the moment when her vagina yields and his hand slips fully inside her, thrusting “through the opening.” She then describes the powerful passion that this arouses in her as she envelopes his entire hand inside her body. Many couples describe this moment, as the fist makes full penetration into the vaginal opening, as transcendent and a sexual revelation. As the woman’s body accommodates her husband’s hand, both may experience a sense of physical, sexual, emotional, and spiritual oneness.
Some common misconceptions about fisting are that it is very painful or that it is somehow violent or abusive. This is far from the truth, and as we can see from the above description, it can be a gentle, loving, and highly erotic act. Fisting does not have to be painful if it is performed correctly, using enough lubrication and patience. The hand is inserted in a slow and controlled manner, and is preceded and followed by other sexual stimulation which may lead to orgasm. Both the vagina and the rectum are extremely elastic – a vagina, after all, can stretch to accommodate a full-term baby. And in fact, a woman who has been blessed with motherhood can more easily enjoy fisting because her vaginal opening is more flexible.
The act of fisting is physically challenging to perform, requiring patience on the part of the active partner, and relaxation on the part of the receiving partner. It cannot be rushed, and the two participants must communicate closely, with the fister carefully observing and attending to his partner’s comfort and limits, and the fistee directing her partner as to when to push forward and hold back as he works his hand into her. A Christian couple can use fisting to build trust and intimacy between them, as well as strengthening their relationship with the Lord.
Fisting as an Act of Faith
Before attempting fisting, a Christian husband and wife should pray together and ask for divine guidance. The husband should ask that God guide his hand and work through him, and for the skill and patience to fist his wife correctly and maximize her pleasure. The wife should pray for openness and readiness to receive God’s love and grace in the form of her husband’s hand.
Both should treat the act of fisting as a divine spiritual mystery to be entered into with reverence and awe, especially the husband. In another spiritual interpretation of fisting, as he inserts his hand into his wife’s vagina, a man is symbolically re-enacting the moment of truth following Christ’s resurrection from the tomb, when Doubting Thomas touches the wounds in the Savior’s flesh: Then He said to Thomas, "Put your finger here and observe My hands. Reach out your hand and put it into My side. Don't be an unbeliever, but a believer.” (John 20:27) Thomas’ doubt would not be satisfied until he physically felt the wounds in Christ’s body and penetrated His flesh with his hand. Likewise, the spiritual and sexual power of fisting cannot be known unless experienced physically.
Role Reversal
So far we have only discussed a husband fisting his wife, but some couples may wonder if it is appropriate for a wife to fist her husband if he enjoys anal stimulation. In most cases, a wife indulging her husband’s desire to receive light anal play is not problematic in the context of a healthy sexual relationship. A wife may even anally penetrate her partner with a strap-on dildo if he enjoys this, and if their respective roles as husband and wife are secure outside of the bedroom.
However, because of the intense nature of the act of fisting and the degree of surrender and submission involved in being fisted, a couple should first look deeply into their own hearts and pray for guidance as to whether it is wise for the wife to fist the husband. They should undertake this only if their relationship is such that the husband can assume a submissive and passive role during a sexual act, while afterward still maintaining his role as the spiritual head of the household and leader in the marriage. Our article on Christian BDSM also addresses this issue.
Pavao Korinćanima 11-13
Hvalospjev ljubavi
Kad bih ljudske i anđeoske jezike govorio
a ljubavi ne bih imao
bio bih mjed što ječi,
ili cimbal što zveči
Kad bih imao dar proricanja
i znao sve tajne
i sve znanje
kad bih imao puninu vjere
tako da bih brda premještao
a ljubavi ne bih imao
bio bih ništa
Kad bih na hranu siromasima
razdao sve svoje imanje
kad bih tijelo svoje predao
da se sažeže
a ljubavi ne bih imao
ništa mi koristilo ne bi
Ljubav je strpljiva
ljubav je dobrostiva
ljubav ne zavidi
ne hvasta se
ne oholi se
Nije nepristojna, ne traži svoje
ne razdražuje se
zaboravlja i prašta zlo
ne raduje se nepravdi
raduje se istini
Sve ispričava, sve vjeruje
svemu se nada, sve podnosi
Ljubav nigda ne prestaje
Proroštva? Ona će isčeznuti!
Jezici? Oni će umuknuti!
Znanje? Ono će nestati!
Jer nesavršeno je naše znanje,
i nesavršeno naše proricanje
Kada dođe što je savršeno,
isčeznut će što je nesavršeno
Kad sam bio dijete
govorio sam kao dijete
mislio kao dijete,
sudio kao dijete
Kad sam postao zreo čovjek,
odbacio sam što je djetinje,
Sad vidimo u ogledalo nejasno,
a onda ćemo licem u lice.
Sad nesavršeno poznajem
a onda ću savršeno spoznati
kao što sam spoznat.
Sada ostaje vjera, ufanje i ljubav
-to troje- ali je najveća među njima ljubav.
Post je objavljen 07.04.2007. u 21:39 sati.