Smiješi mi se anđeosko lice
Ispod naslova tragedije
taj mi je smijeh trebao dati toplinu
više nema riječi za reći
osim za zgaziti tvoj grob
I te zauvijek goruće svijeće
Trebam bilo koga
da nas podsjeti kako je kratko naše vrijeme
suze padaju za njih
suze ljubavi, suze straha
pokopaj moje snove, podigni moje tuge
Oh, Bože zašto
anđeli umiru prvi
nismo slušali lekcije Kristove
ja nisam nikada razumjela mišljenje prava
ignorirajte to pustite me ka svijetlosti
pjevaj mi pjesmu
tvoje ljepote
tvojeg kraljevstva
pusti melodije svojih harfa
one su ono što nam treba
jučer su nam se ruke tresle
moj prijatelju
a danas mjesečina obasjava naš put
moj čuvaru
Post je objavljen 07.04.2007. u 19:07 sati.