/It's not really a masterpiece, it's just the power to talk/
Gledano iz moje perspektive, stvari su u redu [baci pogled prema prozoru, te se sjeti svih laži i zadovoljno se nasmješi]. Gledano iz tuđe, poprilično zbunjene perspektive, trebala bih biti sretnija no ikad, ali nisam. Nisam sasvim zadovoljna *a thought of more*. Nije sve još razjašnjeno, stoga nisam posve zadovoljna /I'll never fall for modern love/, to bi trebalo svima biti pretty simple to understand. Čuda se u zadnje vrijeme previše očekuju, ako niste primjetili. Praznici su, a ja se osjećam jednako under pressure kao i svakog drugog dana [svejedno se silno uvjerava da je sve ide po planu /doduše, budimo realni, sve i ide po planu *prečudno da bi povjerovala*/]. Jučer je u jednom trenutku shvatila sve o Luizmu. On ne postoji. Actually, on je trick. Svatko bi trebao imati svoju vjeru, i to je ono što Luizam govori. Stvarnost je, realno gledano, prikazana u našim dragocijenim brain cells, kojima mi, vjerovali ili ne, mi možemo upravljati [after all, naše su, ne?]. I ne, ne treba nam biti žao što nas poneke stvari izbace iz takta kad mi to ne želimo /ipak je tu riječ o višim silama =D/, sve će na kraju biti dobro. Hoće. Sve što želimo, ostvarit će nam se . Dreams'll come true, impossible not to do. Vjerujem da smo mi lebdjeli u nepostojećem svijetu i gledali filmove. Onaj koji nam se svidio postao je naš život ^eto explanation for deja vu 'n' instincts- 'ljudi- we already saw the movie'^. Svi ćemo dobiti upravo ono što želimo. Ne trebamo čak ni biti strpljivi, sve će na kraju biti dobro, koliko god mi u međuvremenu zajebali. That's the point of living. We've been sent here to know, to feel, to win. I ako ne znamo što znači patiti, badava nam sreća [that's why sadness was invented]. I onda, nakon svega, osjećat ćemo se- apsolutno isto, i saznat ćemo da je sreća lijepa samo kad se nagovješta. "We've got seven ways to live our lives, seven ways to die, and still we'll always be crashing in the same car. /by: David Bowie, ofkorz/". Čudno kako dopamin, koji nam daje osjećaj sreće nam daje i osjet vremena /is it a paradox?/. To je dokaz da everything has its lasting, tj. da mora postojati kraj, jer jedini pakao je vječnost [sve ćemo dobiti samo određeni broj puta. Da dobimo više, bilo bi nam dosadno.] I nitko neće ići u pakao, niti u raj- we'll all get stuck in the purgatory[čistilište] praying they won't sentence us to eternity /and they won't, cuz nothing's our fault *laughs*/. Sve će nam se činiti neriješenim, sve će nam se činiti krivim, a, kud li sreće, nitko nam neće reći da je sve zapravo- perfect. Sve je zapravo samo utjecaj. I zato don't sell me stories such as: 'I'm feeling perfect, I'm feeling sad.' Uvijek kad stanemo u trenutku koji je samo naš, shvatit ćemo da se osjećamo isto *and then we'll want to get back to the mess called life /the consequence of affection/*. Sve je samo percipiranje *sighs*. I da, sve će eventually biti just as we wanted it to be.
/Čaša nije napola puna, nije napola prazna, i nije puna koliko je i prazna. How can't you understand that mi ne obraćamo pažnju na čašu?!?/