prošao je petak,došla je subota.o novom poslu ni riječi.ne čudi me previše jer je to izgleda u modi, da se poslodavci nisu dostojni,ako ne osobno,barem preko svoje sekretarice(ima je sigurno)javiti.barem danas to nije problem.uz kućni telefon,mobitel,E-mail i šta ti ja znam koje sve vrste komunikacije postoje.niti tražim objašnjenje,nikakve isprike,al jednostavno da se udostoji javiti ti ,dal postoji mogučnost zaposlenja ili ne.da,al to im je ispod časti.ta ti bi bio njegov rob,ne on tvoj.najzanimljiviji poslodavci su mi oni koji imaju jedva završenu osnovnu školu i ako, kupljenu diplomu srednje.bogatstvo su stekli na brzaka(kako? zaboli me i nije me briga),pa ti sole o poštenju i neznam kojim sve glupostima ne.daj čovječe,ta nisam sisao vesla.znam tko si bio,a znam i tko si sada.daleko sam od ljubomore,al me nerviraju takve stvari.daj seljačino,obriši si nos,nauči čitati,pa tek onda na red dolazi potpis.i sad ti takva osoba vodi firmu.izgleda da to ima samo kod nas.na koncu mi smo pravi umjetnici u preživljavanju.kad nekom strancu kažeš kolika ti je mizerna mjesečna plaća,ovaj te gleda u čudu i divi se kako smo još živi,imamo krov nad glavom,a nismo pocrkali od gladi.e da,prijatelju moj stranjski.ovo je balkan,a balkanci su umijetnici.naravno ne akademski.da smo još i akademski,pa gdje bi nam bio kraj.kako bi to popularno i stranjski rekli"fucking"sve to.vikend je.na petak se ne vraćam,al gledam sada ovu subotu.čekamo stare prijatelje,moje stare brijače da nam se pridruže.i frendica nam je tu.uskrs je.praznik.jaoooo...uvjek sam volio praznike,ponekad i izmišljao neke.kao recimo u srednjoj školi imali smo naš blagdan.sveti petak.skupio bi se cijeli razred,markirao nastavu,samo da bi se zajedno mogli kao gušteri izležavati na suncu.cuga nije nedostajala.ako nije bilo žestice,bilo je vina.u ta se vremena nije toliko prakticirala droga.bilo ju je,al ne u tim količinama kao danas.bilo je to nevino doba koje mi ostaje u lijepom sječanju.pošto nam se javila ta moja stara ekipa da bi nam se pridružila na nekom partiju(čini mi se da je u klubu tesla).bilo bi lijepo da dođu.ta nisam ih vidio 3 mjeseca.znam da će nam biti dobro,da čemo se zabaviti do bola.slučajem da ne dođu(nikad neznaš što se u brijačkom mozgu kuha)neću im zamjeriti.bilo bi mi žao,al život ide dalje.ostaje nam frendica koja se iz italije,vratila s faxa,pače da zaružimo svejedno.a ono,ipak mi je draže kad nas ima.kad je ekipa na okupu i možeš zujati cijeli after.kad slušaš one ranojutarnje gluposti kad je čovjek na izmaku snaga,ali se neda i želi još.želi još i ne želi kraj.odvratno je to pozdravljanje nakon probdijene noći i jutra.nekako se zbližiš s tim ljudima,prirastu ti srcu.ne mogu se žaliti jer napokon poslije takvih ruženja nisam sam i ponavljam ostaje mi najdraža osoba s kojom mogu o svemu pričati,kojem se na sve mogu žaliti,koji će naći prave riječi da me utješi.da, ostaje mi moja najveća ljubav.a sad idem.idem pod tuš,u šetnjicu s našom bebom(pas),nahranit je.u međuvremenu,on stiže s posla,stiže frendica T.,a nadam se i ostatak ekipe...
Post je objavljen 07.04.2007. u 17:23 sati.