Marketing
"Stara duša"
Prije nego što sam rodila, jako me brinulo kako ću to dijete odgajati. Cijelo vrijeme sam zapravo zamišljala malen i prazan mozak sa ponešto genetskog zapisa kojeg ćemo morati u potpunosti oblikovati.
Nikada neću zaboraviti drugi dan u rodilištu. Izbezumila sam se jer nisam imala dovoljno mlijeka da zadovoljim njegove apetite, pa ga je medicinska sestra na moju molbu odnjela i dohranila. Osjećala sam se očajno jer nisam mogla sama nahraniti svoje dijete, a hormoni su dodatno napravili svoje pa sam ronila krokodilske suze. Ležala sam na krevetu skrivajući se jastukom kad su mi ga vratili. I tada se to dogodilo... Gledao me širom otvorenih očiju - one ne samo da nisu bile "prazne" već su bile "odrasle". Gledao me pogledom odraslog čovjeka koji me tješi i govori mi da se uzrujavam oko gluposti. Taj maleni paketić dao mi je jasno i nedvosmisleno do znanja da je svoj... Reinkarnacija? Genetsko sjećanje? Stara duša? Svejedno. Tada sam shvatila i da odgoj nebi trebao biti takva kalvarija kakvu sam zamišljala. Vjerujem da će biti dovoljno poštovati njegovu dušu, a uzeti na znanje "kratke spojeve" u glavici koje odgojem treba popraviti kako bi ta duša došla do punog izražaja.
Post je objavljen 07.04.2007. u 03:23 sati.