Hm, puno sam više očekivao od tog filma. Razočaran sam
Nekako ... Gibson mi je pojam za nešto dobro u Hollywoodu i uvijek mi se dopadao taj glumac. Mislio sam da će, nakon tolikih priprema (preko 10 godina - lažu oni, lažem ja) napraviti nešto i kao režiser.
Sve se svelo na beskrajne scene mučenja koje ... nemaju veze sa logikom. Ne bih baš opisivao ... tko je gledao, gledao je (nisu me osupnule scene, nego to nije misao koju želim opisati) ... no te nelogičnosti su još više umanjile nedostatak fabule.
Naime, popodnevna emisija "IZGUBLJENA KRISTOVA GROBNICA" mi je, nekako, bila kao uvod, a film je trebao sve to začiniti.
Ispao je ... promašaj.
Ti su dani Krista toliko puta opisani u raznim verzijama. Biblija krije puno podataka, nova istraživanja isto.
O izgubljenoj Kristovoj grobnici se zna od 80-tih godina, a tek sad, nakon skoro 30 godina, stvari izlaze na vidjelo. Sve je transparentno, može se pronaći. Tim više što postoji puno kontradiktornosti između same Biblije i današnjeg katolicizma ... i gdje je i u šta potrošeno 10 godina istraživanja za snimanje suvremenog filma o, kako najava kaže, " ... posljednjih 12 sati Kristova života."?
I 30 miliona USD? Za što? Za scenu bičevanja sa kukama od centimetar ... a tragovi su slični kao kad klinac dobije vrbovim prutom (jedna od nelogičnosti) ... i ostale scene gdje mu ni pancirka ni kaciga od kevlara ne bi pomogla?
Netko bi rekao "Pa što si očekivao od hollywoodskog produkta, pa makar ga režirao Gibson?"
A ima li neka druga, gledljiva produkcija o toj temi?
Nisu samo ovi blagdanski dani povod mojim razmišljanjima o katolicizmu, vjeri, Kristovom učenju. Ove sve emisije su samo naišle "u pravo vrijeme" kad sam sa sobom malo analiziram zašto me hvata jeza kad se sjetim bilo kakvog kontakta sa Crkvom. A nekad sam bio ministrant. I to dobar, što je bilo teško kod mog tadašnjeg župnika.
Sad bi i mene, vjerojatno, onaj mamlaz zgađao s jajima ko onog jadnika u kavezu.
Ni njih dvojica mi nisu jasni.
"Kaveznjak" je mogao smisliti bolji način za svoje plemenite ideje, a ne kužim ni čime je isprovocirao "jajana" i dirnuo u njegova vjerska uvjerenja? Gledao snimke vijesti par puta i ne kužim.
Zašto jeza na kontakt sa Crkovom? Zato što to više nije "ono" gdje sam samovoljno prišao, gdje sam sve zakone Božije učio na jedan drugačiji način, makar sam ih čuo i od svojih roditelja, u njihovoj interpretaciji. Bio je to jedan drugi svijet koji je smirivao (unatoč "psinama" koje smo izvodili sa "šprihericama"). Bio je to svijet koji me učio toleranciji.
A to sad više nije tako. Sad me sve podsjeća na neka prošla stoljeća i "male inkvizicije".
I žao mi je zbog toga.
Toliko je toga novog uvedeno u vjerskim regulama, neka čudna pravila koja te, samo ako ih se pridržavaš, "proglašavaju" vjernikom. A ako se ne držiš toga ... kako se to onda zove? Nevjernik?
Bez ljutnje, Crkava za vrijeme komunizma je bila ... Crkva. Danas je "državna institucija".
Nekad je sama bila pod represijama i protjerivana, a danas sama vrši represiju. Gdje, u Kristovom učenju, postoji represija? Isti je primjer kao i mnogi drugi gdje je žrtva, odjednom, postala agresor. Kažeš li nešto sa čime se ne slažeš, nema dijaloga nego kazna.
Još malo pa očekujem posebne dokumente (a ne samo usmeno izjašnjavanje) koji dokazuju jesi li katolik ili ne. Ne djela, nego dokument.
Mene moj župnik nije tako učio, tamo, 70-tih.
Bio je strog, ali kad je trebalo biti strog (priča sa šprihericama i sl. dječije budalaštine). No, bilo je zanimljivo i poučno slušati njegove jednostavne propovjedi. To me i dovelo u Crkvu - misao, učenje, a ne institucija.
I davalo se za Crkvu jer si htio, a ne jer moraš.
Danas ne možeš pokopati nekog svog ako nije zapisan kao "dobrovoljni" darovatelj za Crkvu.
Imam puno takvih primjera. Vlastitih - ne pišem napamet.
Ne zamjerite mi na ovakvom postu - takvi su dani.
I nastojim se držati naučenog, mada ne uspjevam u tome uvijek.
Ovo su moja razmišljanja.
Nikad se među Caimanima nisu poveli ovakvi razgovori ... jer, nekako, nisu. Ne zbog neslaganja, nego zato jer su nam teme kud i kamo "zemaljskije".
A mene ovo muči i zanima jel to samo mene muči ili ima još koga.
Volio sam ono "dođi, ispričat ću ti nešto". Ne volim današnje "moraš".
A danas bi mi trebala ta duhovna smirenja više nego tada, kad sam bio klinac. Ali odbija me ta ... ne znam riječ koja bi obuhvatila sve nazive.
Pa sa Svevišnjim komuniciram sam, doma.
Nadam se da nisam nekoga uvrijedio u ove blagdane - nije mi to bila namjera. Ovo su moje misli i moja vjera.
Naučila me ... ondašnja Crkva.
I, unatoč ovakvom postu, iskreno želim, kao i svi Caimani, sretan Uskrs svima.
Provedite ove blagdane u miru i slozi, sa najbližima i vama najdražima ako ih ikako možete skupiti sve na jednu hrpu u isti dan.
A onda nastavite tako i nakon blagdana sa svim ljudima dobre volje.
Mir i sloga.
Bez babaroga. :-)
Post je objavljen 06.04.2007. u 23:43 sati.