Marketing
Love with kisses...
I LOVE YOU, GUYS...
Danas sam prvi put prala auto. Naravno, ne moj... Nažalost...
Oni koji su to već radili, znat će o čemu pričam. Pranje stakala na automobilu je nešto kao egzorcizam - trud uložen istjerivanju demona sličan je onome uloženom u stiskanje vlažne krpe u zgrčenoj ruci tinejdžerke. Trud se isplatio - dobila sam 10 kn. Nije puno količinski, ali zato puno znači što se tiče nagrade, to mi znači kao da sam osvojila zlatnu medalju u zahtjevnoj disciplini.
Sve poteškoće u pranju riješila je, naravno, glazba. To je više -manje jedino što me može oraspoložiti u većini loših trenutaka. The Bangels, Cindy Lauper, Billy Joel... - to su ljudi bez kojih moj život ne bi ovako glatko prolazio. Nije da se hvalim, moj život i nije nešto, ali kad zateknem samu sebe zadovoljnu sa 10 kn, znači da je nešto definitivno u redu...
Prije koju godinu me ulovila on "faza" u kojoj sam mislila da je "cijeli svijet osnovao urotu protiv mene", kako to popularno znaju reći. To je potpuno NETOČNO. Nitko nema taj osjećaj, bez obzira na to što drugi govorili. Osjećaj je bio više: "ne želim da mi se itko približi da ga ne ozlijedim". Nije stvar u tome da to radim zato što mi netko smeta ili zato što sam na nekoga ljuta. Stvar je u tome da ne traži svako "zašto" svoje "zato". Na neko "zašto" odgovor je jednostavno "tek tako", ponekad i "zašto ne?". Ljudi, shvatite, ne mora sve imati svoj razlo, uzrok niti posljedicu. Ne mora na svako pitanje postojati odgovor - ni jednostavan i logičan, a niti složen i nerazumljiv običnom uhu smrtnika.
Nego, vratimo se mi na ono auto. Auto se zove "Crveni patuljak", i ja se iskreno nadam da će jednog dana biti moje. Ali, uzevši u obzir kako sada stanje stoji, bit ću sretna ako budem imala novaca za mjesečnu količinu benzina. Čini mi se da ču za nju skupljati godinama...
Šalu na stranu... Šaljem Vam POOSU!
Post je objavljen 07.04.2007. u 01:21 sati.