U subotu pred Uskrs uvijek se spomenem Jude Iškariotskog. Uvijek s nježnošću, gotovo krležijanski sentimentalno u duhu plavorumenog neba na svetim sličicama. Ima tek koja godina kako su ga se sjetili promotriti iz drugog kuta, nakon što su pronađena evanđelja vezana uz njegovo ime. Dobro jutro! Čovjek je morao odigrati najnezahvalniju ulogu od svih dvanaest dodijeljenih. Ne bi me čudilo da je baš on onaj najmiliji učenik. Ključna uloga predstave, što reći, golgotski misterij zatrokirao bi na najosjetljivijem mjestu bez dotičnog poljupca.
Biste li vi pristali izdati radi višeg interesa? Uloga je stvarna, „za istač“, nije tek gluma izdaje. Nitko ne bi, ali netko je morao. Nitko ne bi na riječima, ali svaki dan netko negdje nekog izda. Izdaja jest gnjusna, ali taj čovjek je junak, što ga čini jedinstvenim među svim izdajicama. Jedan od dvanaestorice je morao. Nije bilo uzmaka. Junaci su obično ti koji pred najgorim poslom kažu: pa dobro, netko mora, budem ja...
Uvijek se Jude spomenite s nježnošću, pa će i sve vaše male, privatne i intimne izdaje dobiti drugačiji okus, drugačiju boju.
Post je objavljen 07.04.2007. u 01:07 sati.