Za pedesetplus
Tko sam?
Prognanik
Ostavljen da se ne dam služim i putujem, a duša moja ne ljubi domodara, ni srce grada što se zatekao.
Tri suha lista vrijedi moj posao, malo je dana, i muka sama na ovo mjesto dolazak i odlazak.
Tebe ljubim, tebe zapostavljam, jesam li veći, Gospode, od truna brašna u kosi mlinarevoj?
Kome koristi prognanik, što tužno pogledom zapinje za bregove, i više zvijezda vidi u sagibu koljena nego u dugu vijeku svih mudraca?
Odakle sam?
Daleka zemlja
Ništa me nije napustilo tako potpuno i davno kao sloboda.
Velika voda sve što plavi miruje ponad mojih želja.
Eto veselja: snubeći mir i ruku, sva u ružama, daleka zemlja Dalmacija daleko je.
A da sam dijete, ususret povratku, svjedočim svojim mirom, i svojim siromaštvom.
Uželjen samo sna, u ovom poslu koji je i vječan, i već dovršen.
Što volim?
Večer iza prozora
Osjećam svečanu tugu dok se za mene bojiš, i dok si u blizini.
Dok šutiš, prebirem u tišini sva draga mjesta na tvom licu, onome što ga ljubim tolike godine.
I ako uzleti kakva misao dalje od našeg doma, lako prepoznam sretni trenutak kad se i vrati.
Jer, što će sjati, što mi igrati, milije nego tvoja skrb meni potrebitom?
Dok čekam tvoju ruku, zamirem u toplini, trunim se zemlji u prahove.
A vani jesen, sve vani zlati, ponovo jesen, niz mokre ceste otresaju se tuge: opet smo skupa prošli ispod duge.
Kako živim?
Slavlje
Sav svijet je voda.
Svud moji prsti dotiću istu večer, najljepšu u svoj mladosti, još plešu drage slavjanske vile, snene, smetene, glinene, samo se truse i slamaju.
Ginem za seobu.
Daj biljeg svoj na ovo streplo zdušje, na ovo zlodugo blagdanje, slutanje da me ne dožme, gluhnja da ne me dotare, nebojnog da se ne bojim.
Sutra da mi prođe, mjesec da ostane.
Post je objavljen 07.04.2007. u 00:19 sati.