Marketing
ne želim odrasti
Mislila sam da sam jaka osoba koja lako prelazi preko svega i kojoj ne pada teško ako je netko ružno pogleda, nešto joj ružno kaže... ili kad ne obraća pozornost na nju!!! Izgleda da sam se prevarila, mrzim kad me ljudi ne doživljavaju, kada imaju pametnijeg posla od tračanja samnom! Shvačam da ja nisam središte svačijeg života, da ljudi IMAJU pametnijeg posla od mene!
Eto tako sad mislim jer sam navikla na to da kad dođem na msn ili icq ljudi komuniciraju samnom, ali sad se dešava to da oni nemaju vremena za to. To me plaši jer znam da, iako je to samo sitnica, će takve situacije postajati sve učestalije. Jer ipak svi moji prijatelji odrastaju i ja snjima, a svi dobro znamo da odrasli brzo zaborave da su nekada bila djeca i da su se zakleli da im nikada posao i karijera neće biti na prvom mjestu, da će uvijek naći vremena za prijatelje i ljude oko sebe. Možda ću i ja jednom zaboraviti na takva obećanja koja sam sebi dala!
Stvar je u biti u tome što se ja bojim odrastanja i svega što to odrastanje donosi, možda sam kukavica ali ja bi da sam 10-ogodišnjakinja koja uživa u crtićima i kojoj je najveća sreća skrivečki pojesti previše čokolade, igrati se do kasno skrivaća sa djecom iz susjedstva. Želim ne imati tolike stvari koje mi se motaju po glavi, iako ih nije previše, već me sad ubijaju u pojam!
Strah od odrastanja je, bar ja tako mislim, sasvim normalna pojava... jer ljudi to odrastanje ne doživljavaju dak se ne neađu u situaciju u kojoj vide da se sve promjenilo, da je vrijeme samo proletilo kraj tebe i svih onih koji te okružuju... to se eto desilo meni nisam se niti okrenula a već za tri mjeseca imam 19 godina, i pitam se kako je to tako brzo prošlo, zašto nisam bila toga svijesna do sada, šta će biti dalje... niti ne slutim ali već "sutra" neću imati vremena za popodnevno ispijanje kave koje toliko volim!!!
Post je objavljen 06.04.2007. u 22:18 sati.