..::Isjecak iz mog dnevnika::..
Srida 04.04.2007
Pocinje dan...sa zadovoljstvom na samom vrhuncu, u ranu zoru (11 ipo) otvaram svoju veliku isaranu...i vrlo tesku knjigu prepunu epskih tekstova i lirskih pjesama...i pocinjem...pocinjem neke besmislene podatke pohranjivati u svoj vec prenatrpani mozak...al ne...dok moje usne izgovaraju neke preglupe rijeci moje misli lutaju...lutaju u ne tako daleku buducnost...lutaju na poljud...zatvaram knjigu...sve mi postaje ravno...oblacim se i ponosno stavljam svoju praznu skolsku torbu...odlazim...nakon i ne bas tako ugodne voznje u busu popracene opojnim mirisima prirodnih parfema...lagano se,hvatajuci zraka,spustam prema skoli ispred koje sjede moji vrsnjaci s podivljalim hormonima i duvanom u ruci...nakon 2.skolskog zvona...ulazim u razred mirno i sigurno u svoje znanje ali ipak u nadi da me nece prozvati i izresetati preglupim pitanjima na koje cu je kao i obicno morati zbog neznanja improvizitirati svoje odgovore...zbog skracenih satova,polozaja mojeg cjenjenog imena i prezimena i “urednosti“ dnevnika koji je inace svaki petak na lijepljenju...ostajem uskracena za jos jednog asa i lagano ,uz povremene odlaske u wc radi svoje ispeglane kose, odlazim u razred multimedije,sjedam za kompjuter,u roku od 5 minuta obavim svoj zadatak u Photoshopu (citaj fotošop)i ostatak sata provedem u razgovoru s Mijom koja mi pokusava,al zbog nedostatka moje nacitanosti ne uspijeva objasniti mjesto dogovora prije utakmice...na zadnje zvono istrcim iz ucionice...prvo zavarim drugom djelu mog razreda zbog jos tri sata...malo ubrzam korak i udjem u bus koji je kao narucen dosao na vrijeme...i ovaj put s olaksanjem putujem do moje kuce koja je inace udaljena jedno 10 min...kao rambo uletim u stan...zamjenim svoj crni cru look sportskim...vezem svoju vise i ne tako ravnu kosu...ponosno stavljam hajdukov sal oko vrata dok me otac upozorava da nece doci po mene kad me policija strpa u maricu ...na sto ja bas i ne reagiram te se uputim put poljuda gdje me Mija s nesrpljenjem ocekuje...na putu shvatim zapravo koliko ta utakmica znaci svim splicanima...i koliko ti ljudi zapravo imaju nade i vjeruju u pobjedu naseg kluba...nakon dolaska na poljud i pretresa na ulazu nas dvije hrabro koracamo trazeci mjesto tu na prepunom istoku...utakmica lagano pocinje a meni trnci prolaze od silnog navijana i atmosfere.. “Na Poljudu, na Poljudu,Sa one strane Marjana...Navijamo, navijamo...Navijamo za Hajduka“ orilo se sa sjevera nakon prvog pogotka a nesto kasnije i nakon drugog...ja i mia smo bile presretne kao i svi ostali splicani u tom trenutku...sa vodstvom od 2 razlike ja i mia se na poluvremenu uputimo lagano put zenskog wc prepunog muskaraca koji se rukuju sa svojim glavatim prijateljima...al ipak ne zelim trenutno pisati o tom nezabravnom dogadjaju...po povratku na nase mjesto na stadionu nastavimo navijati sa pocetkom utakmice...u nastavku naravno Dinamo smanji razliku na 2:1 a nesto kasnije i izjednaci...steta...a bili smo toliko blizu tom finalu...Hajduce znaj jos nije kraj igraj i nikad se ne predaj...vjerna Torcida je pokusavala ohrabriti igrace koji ce ipak bez obzira na izjednacenje propustiti finale...nakon zadnjeg zvizduka jednoga izrazito fer i postenoga sudca ,koji je inace ukrao samo jedan gol...i podjelio bezveze par zutih kartona,moja je malenkost pokusavala odvuci inace izrazito tvrdoglavo bice sa stadiona znajuci da ce bit da prostite velikih sranja....ali ne morala san ostati gledati kako ljudi u crnom ulaze na sjever i svojim pendrecima udaraju i mlado i staro...i muske i zenske....shvativsi da bi joj guzica mogla najebati...Mia je odlucila da napustimo stadion....u nadi da smo se izvukle lagano smo krenule do grada...al ne zadugo ipak su ti isti ljudi u crnom izasli sa stadiona i poceli trcati za mularijon...naravno uhvatile smo sprint i sa ostatkom stampeda u par navrata bjezali od pandura...koji u tom trenutku nisu imali pametnijeg posla....nakon sto smo izvukle zivu glavu shvatile smo da je torcida dobro napisala “ PROGONE SE NAVIJAČI, A NA SLOBODI MAFIJAŠI, ČETNICI, UBOJICE, SILOVATELJI I DJECE ZLOSTAVLJAČI...“te smo se rastale...Mia inace cru torcidasica otisla je u kafic...a ja sam lagano put pod noge do vidilice gdje smo lagano proslavili zavrsetak skole....
Iako ovo sto sam napisala nije bilo namjenjeno objavljivanju na blogu...molim vas da sve gramaticke greske zanemarite...i da iz svega ovoga izvucete neke pouke:
-nikad ne peglajte kosu...radje se osisajte na čelu
-ljudi ako se ocete vozit javnim prijevozom PERITE SE...ako ne radi sebe onda radi ostalih putnika
-unatoc svemu...Hajduk u srcu Dinamo u kurcu!!!!!
-i zadnje al ne manje vazno-A.C.A.B (all cops are bastards)
sad jedan video-koji sam ja snimala svojim kull mobitelom
Post je objavljen 06.04.2007. u 16:26 sati.