Svitanje
Svu noć je skitao nemir između kasnih svijeća, kao preko strnja.
Dan je svitao, i zveket srebra budio trn u tijelu, zazoran instinkt sebra zadijevao se prema srcu.
Tad bi: na zvuke sitnog novca prelomio se štap.
Juda, praotac, gorak od ljubavi, vidjevši da je dovršio, zagrne plaštem vrat i dade se u žurbu.
Od tada hramlje djelo, svako svome koncu.
Post je objavljen 06.04.2007. u 16:37 sati.