NAkon što sam se uspjela izvući iz međuvremenskog rascjepa u koji sam upala na tom lipom otoku, E, evo me sada opet tu, čila i odmorna.
Interesantno je kako promjena sredine, a pogotovo more imaju čudnovate učinke na naš organizam, misli, život...
Veliki petak je , a ja neću pisati ni o ribi ni o hrani:) ovaj put, iako bih mogla...dobro, moram napomenuti da radim svoju prvu uskršnju pincu!
U Rijeci sam srela neke ljude koji mi inače nisu baš dragi, a kako nisam mogla nigdje se sakriti u tom trenu, niti pobjeći glavom bez obzira suočila sam se s njima. Nije da ih se ja bojim nego jednostavno ti neki ljudi su oni koji šire negativnu vibru i za koje znaš da o tebi ne misle ništa dobro, a nisu u stanju reći ti to u facu nego ti se još krevelje i podsmjehuju , a istodobno hineći sreću kada te ugledaju kao najvećeg prijatelja.
Jedna od njih je Vera, majka mog nekadašnjeg prijatelja - zmija.
Ne voli me, niti ja nju.
Ne voli me iz glupog razloga jer je jednom davno zacrtala u svoj izvedbeni program još za 2003.-u da ja moram biti cura njezinog sina.
O da, ona je jedna od onih što ništa ne prepuštaju slučaju i za sve se uvijek pobrinu...
Tako je svojem mužu, kojeg nije podnosila, našla posao u Americi, čovjek radi u pilani, ali ima plaću kakvu ovdje nikad ne bi imao sa svojom strukom. Drugi dan nakon njegovog odlaska prodala je njegov krevet ( spavali su odvojeno). Vidi li netko simboliku???
Što više reći...da ima neki menagerski posao vjerovatno bi bila jako uspješna i tko zna gdje bi joj bio kraj.
Ona je jedna od onih mama koje su uvijek znale društvo svoje djece i ne samo to ,nego znala je sve tajne: - tko s kim, kada, gdje...znala je sve čak i ono što mi nismo znali, a u ekipi nas je bilo 15-ak. Hoću reći bilo je tu materijala za njuškanje,
I onda kada je vidjela da od njenog plana da od mene učini djevojku svoga sina nema ništa, priča se mjenja...
Više nisam draga i simpatična, posebna i prava prilika...nego postajem iritantna krava, čudakinja spremna na sve, ovisnica, djevojka sumnjivog morala i tko zna što još.
I kada čujem bilo kakve komentare o sebi držim se one stare ; da nije bitno što se govori nego tko to govori.
I onda skužim da me uopće nije briga za te sitne , očajne duše koje nemaju pametnijeg posla nego zabadati nos u tuđe živote i širiti mrežu neistina i mržnje. Možda sam ju prije i mrzila, sad mi je svejedno, možda ju i žalim.
Znam da zna da sam se udala i znam da je pričala kako se je ona glupa zelenamačketina nepromišljeno udala negdje daleko u Africi bez rodbine i prijatelja ko siroče, vjerovatno na nekim drogama.
Znam da zna i da Ljubav i ja imamo dobre poslove i pozicije.
Znam da zna i da sam na trećoj godini faksa i da mi ide...
Znam da zna da sam sretna.
I to ju najviše boli.
Jer kako netko kao ja može biti sretan uz čovjeka koji nije njezin sin???
Dok me je gledala u Tower centru pitala me je kako mi je u Karlovcu?? Jel ti ruznoooo??
Htjela sam joj reći da mi je odvratno, da me muž tuče,čupa me za kosu pa onda s njom pere pod,da pije , kocka i subotom ide na kurve , da nam je pokvarena perilica i da nam pušta krov, da nam susjed svira trubu i to uglavnom preko noći, i da svaki dan plačem ko kišna godina, i žalim što nisam ostala u Rijeci i udala se za nekog "drugog".
Ali nisam ....rekla sam joj da mi je dobro.
I onda me je pitala pitanje koje mi postavljaju uglavnom riječki doseljenici , a to je : KAKO TI JE BEZ MORA??? TI FALI MOREEEEE??? pitanje od kojeg mi se diže kosa na glavi...
Ono -u najmanju ruku kao da sam radila na ribarici cijeli život, u najmanju ruku kao da nisam doma svakih 10 dana,u najmanju ruku kao da sam odselila u Sibir!!!!!!!
Ne glupačo!!! , ne fali mi more jer ovdje imam 4 rijeke , lijepo mi je , sretna sam i živim u malom gradu, ali gradu koji mi
iz dana u dan sve više paše i sve ga više volim.
Zašto neki ljudi ne mogu podnijeti tuđu sreću????
Dalo bi se tu još svašta nadodati...ali moram ići raditi pincu!
Znam da ovaj post ii nije u Uskršnjem duhu, ali nema veze...jel da??
Sretan vam Uskrs!!!
Post je objavljen 06.04.2007. u 14:30 sati.