Digla ja u Knjižnici "Zgodnu ženu", pa se cila obitelj jučer navečer smistila isprid TV-a i odgledala tu bajku. Nasmijali smo se, ali i razniježili - baš ono šta nam je tribalo!
Da barem takve bajke postoje u stvarnom životu...
Tibby i ja smo savršeno odradile naše uloge turista. Oko 10 uri smo se našle i zaputile u stari dio grada s fotoaparatima u rukama. Nabacile sunčane naočale na nos, pune torbe knjiga (svratile smo do Knjižnice!), još nam je samo falija plan grada. Slikavale smo sve na što smo naišle, toliko smo se uživile u ulogu da smo se i međusobno slikavale, a tile smo pitati nekoga da nas slika zajedno, ali nismo naišle na nikog nepoznatog...
Obišle smo jednu od tvrđava, sve male crkvice, katedralu, bunare (tip nam je na jedinom jeziku šta ga razumiju svi ljudi svijeta pokaza da ne smijemo ući - odmahiva je prstom i glavom), tražile grbove starih plemićkih obitelji, posjetile groblje, uvatile super slike kanala...
Sve u svemu, bilo je fantastično! ![]()
Marge i Marie odlučile raditi pogače. Aj dobro, rekoh, i ne znajući s čime se slažem. Čim sam vidjela kakve razmjere zauzima ta (ne)prirodna katastrofa, odjurih vani.
Bart mi je prenosija pojedinosti: ugl., kuća je nalik na ratno polje... ili saunu... toliko su je uneredile i zagrijale, da nemam pojma kako mogu sada biti ovdje.
Hm, barem ću imati nešto za jesti... 
Tibby je, otkada imamo slobodnog vrimena, odlučila pospremiti svoju sobu.
Kobna pogreška.
Naime, po darvinističkim smjernicama i istraživanjima, lako se može zaključiti da nas dvije nismo stvorene za čišćenje. Zašto?
PRAŠINA + ONA I JA = NEZAUSTAVLJIVO KIHANJE
Eto zato.
Dakle, da nastavim, podijelila je sobu na 4 dijela, odgovarajuće nazvanih "minska polja" i počela je jedno po jedno "razminiravati".
Super.

Iden, neman baš previše vrimena, mislim da će Marie i Marge izazvati kratki spoj sa ovim pretjeranim zagrijavanjem pećnice...
Adio!! 
Post je objavljen 06.04.2007. u 13:05 sati.