U OVOJ DRŽAVI VAŽNO JE ZNATI MRZITI
Oscar Wilde je rekao "Važno je zvati se Ernest" i taj naslov mi je uvijek bio simpatičan i često bih iskoristio prve dvije riječi iz naslova popularnog djela velikog i genijalnog irskog pisca. Isti taj pisac kojemu se neizmjerno divim je kazao: Mržnja je, sa intelektualnog stajališta, vječita negacija, a promatrana sa gledišta osjećanja, mržnja je oblik atrofije koja ubija sve osim samu sebe. – Ono čime ću se danas pozabaviti nema veze s velikanom književnosti, nego s primitivizmom koji u našoj državici dolazi do savršenog izražaja. On je, naravno, izražen i u drugim zemljama, ali ja ću se pozabaviti hrvatskim primitivizmom zbog kojeg se više nego rijetko sramim priznati da živim u njoj. – Svako malo smo svjedoci netolerantnih postupaka koji govore o stupnju primitivizma u Republici Hrvatskoj koji dopire sa svih strana na svim područjima na kojima se može diskriminirati, krenuvši od netrepeljivosti spram pripadnika drugih religija i nacionalnih manjima, ljudi različitih političkih uvjerenja, invalida, seksualnih i rodnih manjina, te stalni apsurdni sukobi između navijača sportskih klubova o kojima smo prije samo nekoliko dana mogli slušati na svim informativnim emisijama i u gotovo svim dnevnim i inim novinama.
Sudeći po učestalim incidentima na hrvatskim ulicama, u RH uz turizam, siromaštvo i nezaposlenost cvjeta i nasilje na ulicama i sportskim tribinama. Nasilje i mržnja su mi same po sebi nerazumne; apsurdne i jednostavno ne mogu shvatiti što je to u glavama delikvenata koji ugrožavaju sigurnost normalnih građana i same države. Uvijek mi je takvo ponašanje bilo strano i samim time neprihvatljivo.
TRADICIONALNI SUKOBI DINAMOVIH I HAJDUKOVIH NAVIJAČA
Kazati kako su konstantni sukobi između navijača Dinama i Hajduka postali tradicija bi najbolje odgovaralo, a samim time pokazalo apsurdnost cijele te situacije. Smatram licemjernim to ponašanje određene grupice navijače jednog i drugog kluba koji doslovno mrze jedni druge, a paradoks je da se međusobno grle i ljube kada igra reprezentacija Hrvatske ili još veći je taj da su oba kluba hrvatska, udaljeni svega 380 kilometara.
– Nevjerojatno zvuči činjenica da je 40 pripadnika Bad Blue Boysa 4. travnja uoči utakmice Hajduk – Dinamo ujutro došlo vlakom u Split i da su krenuli u razbijački pohod s kojekakvim sredstvima po Splitu. Hodali su po gradu razbijajući automobile i motocikle. Sramotno zvuči da su došli raditi nerede u gradu vlastite države!
MALOLJETNIK PRETUČEN U ZAGREBA ZBOG DALMATINSKOG NAGLASKA
Točno prije četiri dana Večernji list je objavio informaciju kako je u Zagrebu pretučen 16 – godišnji Dalmatinac ispred pošte u Branimirovoj cesti, te da su tri osobe s kapama na kojima su pisali natpisi Bad Blue Boys sa šipkom po glavi izudarali mladića. – Frustrira, žalosti i ljuti činjenica da je osoba zbog svog naglaska pretučena u glavnom gradu države u kojoj postoje tri dijalekta! Velika je to sramota za cijeli hrvatski narod, pogotovo za one mrtve koji su ginuli da bi obranili vlastitu državu, a da ne ulazim dalje u povijest kada je naš jezik ( a da ne govorim od dijalektima ) bio zabranjivan i potlačivan. Naravno da su to neobrazovane budaletine, ali s takvima bi se trebalo postupati strože, tako da je u ovom slučaju i indirektni krivac država, tj. hrvatsko hrđavo pravosuđe.
16 – godišnji malodobnik je pokušao pobjeći, kako navodi Večernji list, ali četvorica huligana su ga, nažalost, uspjela uhvatiti i pretući. Malodobnik je završio u Klinici za tramatologiju sa slomljenim nosom i podljevima po cijelom tijelu.
Žalosno je da pravi navijači koji istinski uživaju u sportu bivaju stigmatizirani zbog ove manjine koja nagrđuje sliku hrvatskog sporta i njegovih navijača. Jedino rješenje bi bilo pooštrenje kazni i prisiljavanje sudaca da te kazne donose, jer što će nam oštra kazna za nerede na ulicama, rasističke i ine napadaje iz čista mira na građane ukoliko se te kazne neće primjenjivati. To je ravno Tantalovoj nemogućnosti da popije vodu kojom je okružen. Kakav smisao od te vode kada ne postoji mogućnost da bude popijena. Hrvatsko pravosuđe treba reformu, ali neću sada o tome, nekom drugom prilikom, opširna je to tema.
RASTE NASILJE PREMA OSOBAMA ISTOSPOLNE SEKSUALNE ORIJENTACIJE
Najčešće mete huligana su homoseksualne osobe, a do sada se zbilo nekoliko poznatijih slučajeva napada na homoseksualne osobe. Jedan od njih je i onaj slučaj koji se zbio pretprošle godine u Gajnicama, kada je skupina maloljetnih delikvanata prvo verbalno, a zatim fizički napala dva homoseksualna muškarca koji su šetali pse u svome kvartu, ozbiljno im naudivši. - Također mnogi pamte slučaj "Santos" koji se zbio 4. ožujka 2006., a o kojemu se onih dana u medijima mnogo pričalo. Nekoliko muškaraca je upalo u klub Santos i bez okolišanja fizički napalo homoseksualne muškarce i žene koje su se tu večer našle u klubu.
Pravosudni sustav također nije učinkovit niti kada su u pitanju prava osoba istospolne orijentacije, tj. kada su ugrožena njihova osnovna građanska prava na slobodu i sigurnost. Hrvatska, nažalost, spada u one zemlje u kojima je visoka stopa netolerancije spram već spomenutih osoba, a da bi se takvo ozračje smanjilo, potrebne su zakonske odredbe kojima bi se dalo do znanja kako nitko nikome nema pravo nauditi.
TEŽAK NAPAD NA TEŠKOG INVALIDA ANDRIJU MUCAKA
Mnogi od vas će se sjetiti sramotnog slučaja iz 2004. godine kada su tri muškarca napala teškog invalica Andriju Mucaka, kojeg su napadači tijekom pljačke krvoločno pretukli i čak zarezali nožem, da bi mu naposlijetku ukrali 7 500 kuna. – Mogli bi reći kako je pravosuđe u ovom slučaju reagiralo i donijelo pravu zatvorsku kaznu u trajanju od tri i pol godine za nanošenje teških tjelesnih ozlijeda i razbojstva.
SKINHEADI U SAMOM CENTRU NAPALI ZAGREBAČKOG RABINA IZVIKUJUĆI "JUDEN RAUS"
Da postoji netolerancija spram drugih religija govori i slučaj iz 2006. godine kada su dva skinheada noseći majce s kukastim križem napali zagrebačkog rabina Zvia Eliezera Aloniea dok je šetao Palotićevom ulicom. Rabin Zvia Eliezera Alonie je za medije izjavio: "Prošao sam pokraj dvojice mladića u majicama sa kukastim križem. Izgledali su šokirano što vide Židova, međutim ubrzo su se pribrali, podigli ruke za nacistički pozdrav i povikali Juden raus!" – Kako rabin kaže, pitao ih je na njemačkom znaju li što znači Juden raus!, nakon čega su ga počeli gurati po ulici, no da bi izbjegao sukob, brzo se udaljio s mjesta incidenta.
Nažalost, rabinu to nije bio prvi put da ga verbalno napadaju zbog njegova židovstva. Dogodilo mu se da su ga čak vrijeđali i na samom Trgu bana Josipa Jelačića, što je sramotno i nedopustivo. Sama činjenica da su nosili kukaste križeve na svojim majcama trebale bi tu dvojicu skinheada koštati zatvora, a da ne govorim o težini ovog slučaja zbog verbalnog vrijeđanja i fizičkog nasrtaja na rabina Eliezera.
Nasilje u Hrvatskoj postoji i to je naša stvarnost koju bi trebalo spriječiti. Istina je da lošije vijesti zauzimaju vodeće pozicije, no tješiti se tom činjenicom nipošto ne bi mogli. Ruku na srce, postoji mnogo tolerantnih osoba koje vlastiti život žive u miru i slozi s osobama koje se po mnogo čemu razlikuju od njih, no s druge strane mnogo je onih koji u svom mentalitetu imaju usađenu netrepeljivost zbog različitosti. – Takvo ponašanje je apsurdno i nedopustivo, jer u osnovi svi smo mi drugačiji jedni od drugih. Nema čovjeka koji bi bio nalik jedan drugome, a može li išta biti zanimljivije od različitosti. Na kraju krajeva, geslo Europske Unije glasi "In varietate concordia", tj. ujedinjeni u različitosti. – Mržnja započinje kod kuće, tj. kod kućnog odgoja. Ukoliko roditelji ne postave jasne temelje svojoj djeci u odgoju siguno je da ta ista djeca neće moći pravo razlikovati prave ljudske vrijednosti, a kada odrastu bit će kasno da im se iz glave izbiju krivo usađene ideje mržnje.