Marketing
ATLANTIDA
(1998.)
daleki oblaci putuju mišlju
ne tražeći razlog svoj toj daljini
ne stideč se što tonu duboko
i atlantida je velika nestala u dubini
vlažne i hladne ko godine nove
stegnute misli u oblake su stale
ko ljubavi koje se tope na suncu
jer samo su sjenke neke ljubavi stare
i moje je ime hladnoće puno
da ne kažem kako sam hladan i ja
krijuć se za njim ko kukavna sjenka
tražeći bar trag negdašnjeg sjaja
a godine idu i brišu sve slike
sve manje se sjećam a sve više me stižu
te uspomene koje još i sada peku
i kao vulkani se gorući dižu
ne nemam ja više razloga za bijeg
a nijedan me razlog ni tu ne drži
tek vjetrove pratim da me ponesu
prije no što me plamen pobune sprži
i ja sam sa mislima stigao daleko
i oblake teške u sebi nosim
a još mnogo će ih kroz mene proći
dok se zauvijek ne pomirim s tim
a onda će nove poplave stići
svijet progutati grotla novih vulkana
pa nek me ne bude i nije mi žao
i atlantida je nestala jednoga dana
Post je objavljen 06.04.2007. u 11:17 sati.