On:„Hej, nemoj bježati! Nemoj bježati od oca.” Rekao je umilnim glasom.
Ja:„Ti… Ti ne možeš biti moj otac! Moj otac je mrtav!” Vikala sam na sav glas.
On:„Gle, Amy, moram ti nešto objasniti. Ali ti se prvo moraš smiriti. Dođi, sjedni ovdje.”
Ja:„Neću! Sigurno ste se višesokovnim napitkom pretvorili u mog oca! Znam da me smrtonoše još uvijek žele ubiti!” Nisam se predavala.
On:„Ne.. Amy, ja sam stvarno tvoj otac!”
Tad sam ga pogledala u oči. Odjednom, vidjela sam njegove misli. Vidjela sam da mi govori istinu, da je on stvarno moj otac. Djed mi je pričao o tome, da neki ljudi mogu čitati misli. Neki to rade pomoću čarolije, ali neki su rođeni s tim. Izgleda da i ja to mogu.
Ja:„Ali, to nije moguće! Moj otac je mrtav! Voldemort ga je ubio!”
On:„Izgleda da ipak nisam mrtav. Da bih ti to objasnio, moram ti nešto ispričati.”
Smirila sam se i sjela nasuprot njemu. Nasuprot svom ocu, Georgu Slytherinu. On je počeo pričati.
On:„Vidiš, Amy, one noći kad si ti imala rođendan, došao je Voldemort. Prvo je napao Snapeove, Mary i Alexa. Mi smo tada napali Voldemorta, ali on se obranio i ubio tvoju majku. Tada je napao mene. Izgovorio je „Avada Kedavra!”, kletva je krenula prema meni, ja sam iza leđa pretvorio stol da izgleda kao moje truplo. Bacio sam se na pod, da on misli da me je ubio. Nasmijao se zlobnim smijehom i okrenuo se prema Snapeovima. Ubio ih je. Ja sam se pretvorio u vjevericu (animagus sam) i sakrio. Voldemort je krenuo na tebe i Lucasa, ali vi ste mu pružili otpor.”
Ja:„Što?!? To nije moguće.” Nisam mogla vjerovati, ali ipak sam znala da je istina. Bila sam presretna što mi je otac živ.
Ja:„Ali zašto se nisi prije pojavio?”
On:„Pa… Svi su već znali da sam mrtav. Da sam se pojavio, nastala bi velika zbrka.Htio sam vidjeti kako ćeš živjeti bez mene. I malo sam se bojao da će me smrtonoše ubiti. Ali sam ipak, kao vjeverica, došao u vaš vrt pa su me tvoji baka i djed poklonili tebi. Htio sam vidjeti kako odrastaš. Ali sad sam tu, možemo nadoknaditi izgubljeno vrijeme.”
Ja:„Ne mogu vjerovati! Sad si se pojavio i hoćeš nadoknaditi vrijeme! Zašto nisi prije došao! Možda bih ti i oprostila!”
Izletjela sam van i otišla u društvenu. Tamo su nešto slavili, htjeli su mi reći što, ali ja sam samo otišla na hodnik. Bilo je prošlo pola noći, bio je mrak. Besciljno sam lutala po Hogwartsu. Nisam gledala kud hodam (da sam i gledala, ništa ne bih vidjela jer je bio mrkli mrak) pa sam se zaletjela u nekoga. Pobliže sam ga pogledala i vidjela da je to Casper. Casper Riddle.
Casper:„Što ti radiš ovdje u ovo doba noći?” Pitao me.
Ja:„Ništa. Šećem.” Do tada nisam primjetila da sam došla do bivših tamnica, gdje se nalazila i društvena prostorija Slytherina.
Ja:„A ti? Što radiš ovdje tako kasno?”
Casper:„Pokušavam otkriti ulaz u Odaju tajni.”
Ja:„ŠTO?!?” Mislila sam da će mi odgovoriti sa Što te briga! ili tako nešto, ali nikako nisam očekivala ovakav odgovor.
Casper:„Da, dobro si me čula. Ali nećemo sad o tome. Tako lijepa dama ne bi smjela slušati nešto takvo.” Pritom mi je stavio ruke na uši.
Ja:„Fuj! Ne diraj me! Ti si jedno odvratno pseto!”
Casper:„No dobro, što odmah šiziš! Samo sam ti htio pokazati da mi se sviđaš. Po mojem mišljenju, ti bi ne sumnjivo trebala biti u Slytherinu. Ti si potomak jednog od Četvorke, a ja sam potomak bivšeg Gospodara tame. Nas dvoje bismo bili savršen par.”
Ja:„Što?!? Ja nikad ne bih bila s nekim poput tebe!”
Casper:„Da, draži su ti mutnjaci, kao onaj Snape. Onaj koji je ubio Gospodara tame. Naravno, tako mi je učinio uslugu. Sad ja barem mogu nesmetano postati novi Gospodar tame!”
Zgrozila sam se nad njim. Okrenula sam se i otišla. Razmišljala sam. Taj mali ljigavac zaljubljen je u mene! F U J!!! On hoće postati Gospodar tame. Taj mali nije normalan. On je lud! Lutala sam hodnicima. Čula sam korake iza sebe. Okrenula sam se. To je bio Lucas. Pitao me zašto sam tako izjurila. Već sam i zaboravila na tatu! Ispričala sam mu da mi je otac živ i sve što se dogodilo.
Lucas:„To nije moguće! Tvoj otac je živ!”
Ispričala sam mu i da sam razgovarala s Casperom.
Lucas:„Što? Zar on misli da se cijeli svijet vrti oko njega? Htio bi imati sve!”
Ja:„Ali ti znaš da ja nikad ne bih bila s njim. Ti znaš da te ja jako volim!”
Lucas:„Naravno. Pa sudbina nam je odredila da budemo zajedno.”
Ja:„A što se to slavi u našoj društvenoj?”
Lucas:„Zar ne znaš? Cijeli idući tjedan neće biti nastave!”
Ja:„Stvarno? Pa to je super! A zašto?”
Lucas:„U školi će se održati natjecanje u plesu!”
Ja:„Super! U svim vrstama?”
Lucas:„Da. Hoćeš mi biti partnerica?”
Ja:„Naravno! Sigurna sam da ćemo pobijediti u trbušnom plesu!”
Tako smo se vratili do društvene. Tamo smo se svi skupa zabavljali. Negdje oko pet u jutro malo smo se smirili, ali nitko nije otišao spavati. Negdje oko devet sati, došla je profačica McGonagal. Rekla je da će se održati natjecanje u plesu, bla, bla,bla… Da će od ponedjeljka do četvrtka biti probe i ostalo,a u petak i subotu natjecanje. Prva tri najbolja para otvorit će bal koji će biti u nedjelju. Rekla je da si pronađemo partnere i da već sad počnemo vježbati. Kad je profačica otišla, Fred je rekao da već svi Gryffindorci imaju partnere. Lucas i ja smo otišli van, do jezera. I sada je perivoj bio pust. Spojili smo ožiljke jer smo željeli razgovarati o mom ocu…
-------------------------------------------------
P.S.
Našla sam ovaj video na You Tube... Meni je jako tužan... I vama će bit ako razumijete engleski... Pogledajte...