Sjedim na rubu jezera sreće
oči mi se zrcale
na glatkoj površini
sunce se igra sa mojim
plavim očima
dok mi ptičice
i mali mravi mrse kosu...
Gledam i ne vjerujem
sebi...
Ne vjerujem da ja osjećam
ponovno toplu zraku sunca
a ne hladnu sjenu mjeseca
zar ja
što sam plakala bez suza
u sjeni...
osjećam sreću...
zar je to ...
moguće???
...
Ovaj put ti pružam ruku
a ti je uzimaš...
...Misli su mi u tvojoj duši...
zapetljene za tvoje poljupce...
ljubim te sa strahom da te ne izgubim....
da ne nestaneš
kao balončić
od sapunice
kroz nebo od maslačka....
¤¤¤Oprostite ako sam vas uvrijedila time što sam pjesmu napisala ovdje
ali vi ste osobe s kojima bih sada voljela podijeliti svoju sreću!!¤¤¤
×××Karlita×××
Post je objavljen 06.04.2007. u 10:16 sati.