Pregled posta

NIGEL NAGEL NEUES METEŽNIK

NEMANJA FURIOSO

Nisam besan, samo mi je ritam sna i jave u mistimeingu s CET; mislim da sam ispred svoga vremena.
Nemanja

Meni je postmoderna ko neki afterparty.
Njetocka



Navodni fotos prof.dr.hi-fi Nemanje 'Metežnika', posve ataraksičnog

• Besni Nemanja, moj komentar je parafrazirani navod jedne Moljčeve kritike, ali ne mari, važno je da je si iznašao uistinu zgodan izraz "književna popaljenica".

• Površna sam, priznajem i zanima me samo užitak u tekstu. Ti si mi, Nemanja, danas pružio poprilično zadovoljstva.
Više me sfere ne zanimaju, osim povremeno, iz hira.
tvoja kokoš



Njetočka i Kizo vježbaju u nepoznatu svrhu

• Ja bih da ti Točkolinac mali klinac uživaš i u tekstu i u kontekstu.
Drago mi je da sam ti pružio zadovoljstvo, nije mi drago da si hirovita.
Nisam besan, samo mi je ritam sna i jave u mistimeingu s CET; mislim da sam ispred svoga vremena.
Hm...danas mi je bio cilj da nakon jučerašnje opštežiteljske apstinencije napravim nekakav metež*, šturm und drang, i da začmem neku svađu na Patologiji i šire, ali vidim ja da je ovaj je night black and white, a day gray: nitko se osim Luce ne želi igrati!
Valjda se predobro poznajemo pa mi više nitko ne vjeruje da sam ozbiljan.
Jebem vam repu!
Uljanu. Koju piju uljani reperi. Kao što je netko, mislim Baka, genijalno zapazio.
I, gdje je ta Baka, koji sad kurac ona ne dođe i ne donese ručak!
Bakoooooo....



Luce, leptire je darovao Nabokov

(Kod Luce imam dobru, mislim, novotariju: OMT. Okrutni mjesec travanj. Baš mi se mili. Kao i mačja veljača, iz mog najnovijeg posta. Točkolinac, i ja sam ovu inscenaciju, kaširani brijeg, kišu i grom posudio od nekog predšasnika, ali kako je to već par stoljeća konvencija, mislim da se više ne može govoriti čak ni o palimpsestu, kamoli krađi; i opet tako dolazimo do samih granica postmoderne. Do kojih je, moj Hero, danas teže doći nego do pičke!)
____________

* Ima jedan sjajan srpski izraz s time u vezi: metežnik! Fanatastično, zar ne?
Tome je ravan samo onaj legendarni podvižnik.
Imaju Srbi svojih zvezdanih trenutaka, zar ne? NEMANJA

• Ja bih imala fresku Sapfe iz Pompeja. Znam da spada u kategoriju nemogućeg, ali kad sam je vidjela u Rimu doslovno me prostrijelila srebrna munja. Držala bih je u tajnom sobičku i nikome je ne bih pokazivala. Bila bi samo moja. njetocka



Sapfo, Pompei

• Nisam vidio tu sliku, ali i ova sa srebrnom munjom je dostojna krađe! NEMANJA

• Mislim da sam ušao u socijalističku fazu. Imam de facto Engelsovu poziciju, ili, u domaćim okolnostima, nešto slično Tripalu.
Za očekivati je da ću više pisati o politici, agitirati i korteširati, što će se vjerojatno prelamati i na mom literarno-odbukcijskom angažmanu. Govorim ovo tek da se ne biste pitali imam li ja jasnu svijet o tome što radim: mislim da da, i mislim da ne griješim: lijevo! NEMANJA

• hrmm...nikad neprežaljeno raspolovljeno nalivpero bih htio opet nazad, no već duže vrijeme ga ne mogu nigdje u hr naći. Riječ je o tzv. kineskom nalivperu, vrh je malo naheren i puni se automatski (stisneš gumeni rezervoar za tintu, umočiš u tintu i lagano otpustiš hahahah!!!111oneone), elem, cijenjeno čitateljstvo - evo slike ( i prilike da mi je poklonite), nigel nagel neues - HERO 100

• Dobro jutro, privuklo me je Nemanjino pitanje. Da fakat imam para, kupio bih Mirogoj. Moji bi se ljudi igrali kostima. Iselio bih sve za koje ustanovim da su mi antipatični. Koga biste vi, da ste na mom mjestu, najprije deložirali? lecenipravoslavac


Jedna od retkih fotografija Lečenog, prije lečenja

• Isusebože, zaplovio sam arhivom. Pa kaj ste vi normalni? Kak se možete baviti piscem koji se zove Rade Jarak? Kaj vama nisu starci govorili "ak ne budeš učil, buš jarke kopal"? Jebote, zamisli da se fizikalac karlovačkog gradskog poduzeća "Kanalizacija i vodovod" zove Fjodor Mihajlovič Dostojevski. Koja bi to tek bijedna literatura bila, ovejana simbolikom i produhovljena satirom koliko i prastari, odvratni tv skečevi jezive pučke soc-babetine Nele Eržišnik. Bavite se previše i Droljcem. Tko je on? Nela Eržišnik najdebilnijih blogovskih štrebera koji su, svi odreda, u literarnoj sekciji svoje osnovne škole pisali fašističke pjesmice o Titu i zlatnom žitu.
Imali smo u razredu dečka koji je uporno tvrdio da se njegovi roditelji nikad u životu nisu jebali jer da je to prosto. Sedmi razred, prljava svlačionica u podrumu fiskulturnog doma "Partizan". Završio je sat fizičke kulture. Momčići u bijelim potkošuljicama, smanjene replike svojih "pijem pivo, tučem ženu" očeva, nervozni su jer idući sat imamo matematiku. Taj retardirani plavušan ne odustaje. Neprirodno krupne glave, krv mu flusa iz nosa, uporno kmeči sad već s poda: "Nisu!" "Nikad se nisu!" To kolektivno zlostavljanje danas bismo obvezatno snimili mobitelom... I tak. lecenipravoslavac

• Nije jutro, čak ni praskozorje, ali dobrodošao.
Vidim da si prigodno uskrsnuo od mrtvih, ali ti se vjerojatno ne računaš kao prvootkopan.
Mislim da nam u ovom slučaju valja postupati načelno, sljedeći "kriterij Pound".
Riječ je naime o tome da bi zdrav razum sugerirao da ponajprije iskopamo one nad čijim je grobom bujna vegetacija, jer ti su i posmrtno očigledno veliko đubre kad pothranjuju vječiti travanj.
Ipak, pozicija uma nalaže primjenu "kriterija Pound": najprije valja deložirati one koji ni kao mrtvi nisu dovoljno veliko đubre da si nad grobom travu održavaju, kako je rekao besmrtni Ezra, il miglior fabro.
Očigledno je da je ovaj kriterij, paradoksalno, sasvim u duhu Marxova nauka: Taj je komunizam kao dovršeni naturalizam = humanizam, kao dovršeni humanizam = naturalizam, on je istinsko rješenje sukoba između čovjeka i prirode, između čovjeka i čovjeka, istinsko rješenje borbe između egzistencije i biti, između opredmećivanja i samopotvrđivanja, između slobode i nužnosti, između individuuma i roda. On je riješena zagonetka historije i zna da je on to rješenje.
Naime, očito je da je ovdje uvažen upravo ovaj komunistički kriterij dovršenja naturalizma (trava) kao humanizma (moralna kakvoća čovjekova: zlo što ljudi čine živi poslje njih, a dobro im u grobu s kostima svršava, zar ne Lečeni!). Ispada da su groblja eminentan prostor utopijskoga eshatona: tu smo sv konačno izmireni u duhu Marxova razrješenja sukoba čovjeka i prirode, čovjeka i čovjeka etc.etc.!
Komunizam stanuje na Mirogoju!, mogli bi slobodno objaviti riješenje zagonetke historije.
U tom smislu sasvim je iluzorno od tebe htjeti privatizirati Groblje: ta, tu se izgleda dokida privatno vlasništvo, Lečeni, i između Neba i firme Kotlovi & Verige ne vlada antagonizam rada i kapitala, vjeruj mi.
U tom smislu ne bih se štel mešat u poslove Boga i Vraga.
Barem ne prije vremena. NEMANJA

• Sećaš se, Nemanjo, onog prevarantskog trgovca psima iz Hašekova remek-dela. Proždru ga gladni kerovi, koje od škrtosti nije želeo da hrani, pa se pripovedač Švejk zapita kako će, bre, da ga sastave za Sudnji dan. Velika sedmica i Uskrs su me dakako inspirisali za kupnju Mirogoja. Oduševio me i Kejt Ričards. Da pošmrče ćaleta rođenog pomešanog s najboljim kokainom, toliko dosetljiv može da bude samo umetnik. Evo lepo novog pitanja: Koga biste prvog/prvu izabrali da vas danas-sutra pošmrče? lecenipravoslavac



Igra

• Ovaj motiv, samoniklosti, stvaranja samoga sebe, slobode u krajnjoj instanci shvaćene kao causa sui, star je otkako je svijeta i vijeka, dakle novijeg je datuma: zapadna ga uljudba, ona koja svoje dane broji rođendanima matere Helade, poznaje u rasponu od Herostrata do, recimo, Napoleona: biti svoj vlastiti otac, ili samokruniti se, jedan je te isti uzorak onoga što se jednom tako zbilo da se uvijek na isti način ponovo u vremenu obnavlja (to je istinski smisao vječnog vraćanja jednakog ili vječnog ponovnog došašća).
Richards Keith, ovaj je motiv obogatio ingenioznom inverzijom: on je, šmrčući vlastitog oca razblaženog arogantnim (Pookina atribucija) kokainom, sebe nakanio ne samo stvoriti, nego rastvoriti pa tek tako i potom a opet nekako istovremeno i stvoriti.
Nema ničega, ili gotovo da nema ničega, što Richards nije za života učinio ne bi li se konačno uništio. Ovo šmrkanje pepela vlastita oca baca sasvim novo svijetlo na taj hvale vrijedan i jednako uzaludan trud: Richard je zapravo alkemičar koji je nakanio uništavajući se do razine pepela, kao Feniks, svojim snagama iz pepela se preporođen ponovno uzdići. Mislim da je Richards, Keith, sada konačno večan, svečan, lep.
Ne znam da li znadete da upravo naša generacija udiše posljednje atome zadnjeg daha kojim je izdahnuo Cezar: zamislite samo koliko od svoga oca Keith Richard sada veselo nosi u sebi!
I, da se vratim na početak tvoga komentara Lečeni, kako li će tek u tijelu - vidi Pavle - cum venitas Dies Irae, uskrsnuti otac i sin Richards? Kakva divna zbrka, kako suptilan teološki problem: kako li će samo kroz sina na zvuk celestijalne brass-sekcije ustati otac? Ne bih im volio biti u koži, ako mogu tako kazati. NEMANJA

• Lečeni, da si pomnije pročitao inicijalni post Vaseljene, onu Noć svih Noći, kad vino u ćupovima postaje slađe, vidio bi da sam ja još kadikad koristio ovaj isti argument, štoviše potuprt upravo zazivanjem Dostojevskog kao svjedoka; doduše, u nešto rafiniranijem obliku. Ponovimo tu argumentaciju, ne zbog pitanja prava prvenstva, koliko zbog njene nesumnjive točnosti: Teško je biti čovjek kad se zoveš Ferdišćenko., napisao je Dostojevski.
Nakon ovakve rečenice nije ni potrebno kazati: Kako se možete baviti piscem koji se zove Jarak?
A ako se kome pak i omakne, odgovor može glasiti: Pa bavimo se Jarkom iz čistog estetskog užitka. Zamisli da se zove Milivojević. Kurac bi se mi njime onda bavili. Ilija Milivojević, npr.
Strašno. NEMANJA

• Želio bih da me pošmrče hrvatska vaterpolska reprezentacija. Markiz de ga Sad

• svakako bih zeljela da me posmrce Markiz netom prije nego li njega poshmrknu reprezentatifci, ufam se da bu mi to garantiralo dugovjecnost ! cveba

• Nemanja, nije da se pravim pametan, ali uvek pažljivo biram asocijacije. Namerno sam izvukao iz podsvesti Dostojevskog - ja sam pesnik, i to najbolji i, summa summarum, okradam samo najfinije dućane. Ionako razmišljam da postmoderno iskoristim rasuti svet tvojih komentara za jednu mnogo veliku fikciju. Hristosebože, ne mogu više da podnosim sve veću mogilu idiota koji drpaju taj mongoloidni termin postmoderna jer misle da su s njim ne samo moderni nego i do jaja moderni, postmoderni. Jebote, o toj postmoderni su se svađali još Aristotel i Platon a da o Kratilu i Hermogenu i ne govorimo. Kejt je inače prvi put priznao da šmrče pepeo mrtvaca još 70-ih, u intervjuu D Roling Stonu. Proučavao je, bre, i afričke religije, a kako je stigao do ćaleta, ne znam ali znam ga da je ćale ostavio još dok je bio dete, i njega i njegovu brižnu, muzički nadarenu mater. E sad, postomoderna ili Edip, pitanje je sad? Mladeži koja se okuplja na ovom blogu savetujem da budu dobri i da uče.
Za vežbu, evo popodnevne postmodernostarogrčke mantre:
Svaka je Medeja čedomorka
ali nije svaka čedomorka Medeja lecenipravoslavac



Izgnanik & Manistra, oko 1914.

• Ja bih da me pošmrče moj unuk, s tim da bih mu zabranio kokain. Samo lajna čistog dede. lecenipravoslavac

• Meni je postmoderna ko neki afterparty. njetocka

• shalu na stranu, Bako jedina ( ovi drugi su svi neozbiljni pusaci) , poshmrknuti i ushmrknuti pitanje je sad, jesul' to dva glagola i dva znacenja, ergo se ja bunim, ili ta situacija jos nije rijesena ? prosim. cveba

• I mene juče oduševio stari Keith, vidio sam je prvi na Hini. Žao mi je što se ja tog nisam sjetio. Ali mog starog ionako nisu kremirali. Sve što mi preostaje je da sastružem njegove kosti, pa te grudvice popušim sa šitom. Iako, ne vjerujem da je Keith to zbilja učinil. Da, da jebena dosjetka. Mirogoj je zakon. Ja tamo imam nekakvu grobnicu, puca mi kurac, tamo me čeka mjesto, neću se morat jebat po priprostim grobljima oko Sesvetskog kraljevca. Gore čempres, dolje bor, odoh majko, na Mirogor. Nekako osjećam da će i Nemanja kostima obitavat na Mirogoju. Iako je Srbin, mi smo stari zagrepčanci, knedlice, jegerhon i to... A, onda na počikanec na mirogojček. Kraj kapele svete Ane, u samoborskom lepom..... IZGNANIK

• ova me je tvoja lirska crtica podsjetila da je blizu groba moga dede gore na Mirogoju stari pravoslavni kvart, tam je bila pokopana stanovita Marij Petrovna, ruska emigrantica ciji je sin bio Jurij Drizenko, nadareni slikar i mladi asistent Ljube Babica pri scenografiji, otisao je sa ostatkom snajderovih glumackih fantasta u partizane i zaglavio negdje na Kupi 1943-ce skupa sa svojom tetkom, groba im se ne zna a ja tu damu posjecujem posredno vec desetljecima itd.itd. cveba

• To je u redu. Nemanja i ja isto mnogo šećemo Mirogojem. Jedno vrijeme je to bilo, moram priznati, isključivo od straha pred obavještajcima. IZGNANIK

• e vidis, kad ti se vec razgovara, taj je isti Drizenko ozenio bio u osvit drugog rata gospodicnu Figenwald, jedinu kcer bogatog alzaskog enterpreneura koji je pocetkom stoljeca dosao u Slavoniju kontrolirati kup i zakup suma i o kojem je Kozarac napisao sentimentalnu noveletu Tena, unuka im je jos uvijek ziva i zdrava u Gundulicevoj, ali nitko u nasoj maloj povijesno horvatzkoj provinciji koja ima knjzevnu katedru istog imena nema elementarne znatizelje da s njom porazgovara. To smo mi. cveba



Kizo

• Cvebo govori u svoje ime. Svojedobno sam često razgovarao s jednim Figenwaldom koji je hodao centrom Zagreba s pištoljem na vodu i recitirao stihove.
Bio je veoma zanimljiv lik. Markiz de ga Sad

• Markize od loze, pa i ti si nekome praunuk n' est pas?!? A Ljubocka Grimani ( mama ili baka toga tvojeg setackog drugara, ovo posljednje je vjerojatnije ) je isto bila fascinantna dama, velika ljepotica svojevremeno, itd.itd. Dirljive su to teme, barem u ovo doba godine, narocito kada me nema doma. cveba

• 'Priča o Richardsu koji je navodno miješao kokain s pepelom svojeg pokojnog oca ipak nije toliko ozbiljna. Možda je malo zakasnio s prvotravanjskom atmosferom, no njegova agentica Jane Rose opovrgnula je priču rekavši da se radilo o šali, te da ne mogu vjerovati da je javnost to shvatila ozbiljno. Richards je dodao da bi uzimao kokain samo ukoliko bi želio počiniti samoubojstvo, a pepeo svoga oca prosuo je na tlo i potom na nj zasadio hrast.' Bah, mediji mi idu na kurac sa svojim stalnim uplivom novih informacija i demantija IZGNANIK



Cveba

• to ti je zbog toga, Izgnanice, sto lose stojis sa metaforama :-) cveba

• U pičku materinu, ti Lečeni zvučiš baš kao Lečeni: kao da si sišao s nekog Zauberberga, i taman si dovršio s Naftom spikicu i svemu što jest! Pršte grčke tragedije, uvidi u inflatorno raubanje termina postmoderna, Dostojevski i Richards, Medeja i Kratil, crossoveri dostojni Maksima Mrvice (imate vi nešto zajedničko, znaš!), a sve u svemu - velik promet, mala zarada, rekli bi ovdašnji obrtnici. Dobro je ti je ova ideja da od mojih komentara napraviš neku prozu; baš mi se to sviđa; što misliš o tome da od svojih napraviš to isto?

Vidim Cvebo da si ti na (i)lirskoj crtici. Kojoj od jutros, da nastavimo u revijalnom tonu!?

Kizo, Figi je moja generacija: šaljem ti njegove stihove na jednom svom portretu koji je iz 1990.; o'bradio ga je maestro CC. Šik, šik, bejbe, bejbe šik, baš na tebe imam pik...Šteta što Figija više nema u Zagrebu, a tko zna šeće li ovom doliniom suza uopće. Nego, Zoki, kojih si ti godina poznavao Figija? To je moglo biti s početka devedesetih, to je ta već sutonja faza s pištoljima na vodu i hranjenjem po izložbama (da je Figi genij svjedoči i ta navada: problem je prehrane riješio revnim pribivanjem otvorenjima raznih priredbi, izložbi etc.).

Je, je, Izgnani, svi se nekako zajebavaju, i Richard i Ćirohito...Zajebavaju se kurac: kao što je Ćiro dao Ivi Rolex, tako je i Keith pošmrkao sve lajna od Šikage do LA-a, na majci svih cesta d besta.

I meni je pun kurac demantija. U demantiju ima nešto duboko primitivno i vulgarnokomunističko: kao što vulgarni komunizam apstrahira od talenta (to je ono što ne možemo imati svi!), tako i demanti pokušava svo obilje prštave životnosti (Ćiro: Sanader je bolji s Bandićem nego ja!) nivelirati do razine uhodanosti života u predgrađu Zuricha.
Demanti bi da sve uskladi s nekavom pretpostavljenom normalnošću, iako je ta normalnost fašizoidno abnormalna: što je to Normalnost s kojom bi svi trebali biti u skladu? Što to znači da najbolji među nama ne bi trebali šmrkati svoje očeve? Ili nas to plaši jer je odatle samo jedan korak od propuštnja nedjeljene mise, a dalje se već zna: "'Once a man commits himself to murder, he will soon find himself stealing. The next step will be alcoholism, disrespect for the Sabbath and from there on it will lead to rude behaviour. As soon as you set the first steps on the path to destruction you will never know where you will end. Lots of people owe their downfall to a murder they once committed and weren't too pleased with at the time." NEMANJA

Epilog

Gitarist Rolling Stonesa Keith Richards priznao je kako je kokain miješao s pepelom svog pokojnog oca te tu mješavinu zatim šmrkao.

"Najčudnija stvar koju sam šmrkao? Moj otac. Šmrkao sam svog oca," rekao je 63-godišnji roker u intervjuu Richards za glazbeni časopis NME, "Kremiralo smo ga i nisam mogao odoljeti da ga ne provučem kroz nosnicu. Mom ocu ne bi smetalo, njega nije bilo briga za ništa. Dobro je kliznuo niz nosnicu, a ja sam još uvijek živ"

Keith Richars je tijekom života priznao kako je kroz njegovu nosnicu prošlo zaista mnogo stvari, no najnovije priznanje 63-godišnjeg rokera šokiralo je njegove obožavatelje. Njegov otac Bert preminuo je 2002. godine u 84. godini života.





Baka, Hero & Hrundi




Post je objavljen 06.04.2007. u 05:50 sati.