Evo djeco, u slavu legendarnom đimu svjetlo dana će doživjeti drugi dio drevnog posta.
Jebi ga šta je situacija bila takva da je gomila nepoznatih prasaca svojim tijelima onemogućila kultnu veče kino projekcije sa rešmirovim projektorom i babićevim zvučnicima.
Al dobro jebiga sad šta je bilo bilo je. Bar smo izveli gledanje filma u babićevom stanu u zadimljenoj atmosferi.
(hint: HAHAHHHHAAAAAHAHAHAHAHAAH DIIIIIIIMMM HAAAHAHAHAHAAAHAHHAHA DDDDDDIIIIIIIIIIMMMMM)
al dobro, idemo mi u arhive.
dakle, to je kad smo prvi put bili u đimu brijem.
možda.
unutra je bilo jebeno kao i uvjek, a kad smo se vračali je bilo PAPRENO JELTE!! HAH!
a ja se vješam na njih kao nekakaf narkoman.
svi smo uglavnom pod svakakvim utjecajem bili.
i tako je počelo...
krešina guzica iz perspektive nadolazećeg kamiona.
ma ja se to šalim, al bi bilo smiješno da je fakat tak.
haha.
ha.
uglavnom, nakon šta smo se izposkidali po vani (ispričavam se, mislim da se ja taj dan nisam skido i trčo gol okolo, tak da ne mi neg mi bez mene), mjesto radnje je promijenjeno na unutrašnjost jednog prosječnog zagrebačkog tramvaja.
no čak ni nostradamus nije mogao predvidjeti sljedeće! (recite mi kad mi usporedbe postanu kriminalne...)
rešmir se primio za šipke tramvajske i snagom tisuću majmuna se ovjesio o njih!!
i to sve sa ČIKOM među usnama, onako ležerno. kao on je kul...
al dobro, vidi mu se žila na čelu, tak da nemre srat da mu nije bilo teško dok je dizo te butove.
fakat se vidi.
baš onak dobro.
a fuuujjj....
uglavnom, izlazak je kulminirao kad je krešo isti geg ponovio samo bez ključnog odjevnog predmeta.