Marketing
Ništa nije onako kako se čini...
Prisjeća se prošlosti. U zadnje vrijeme to se često događa. U glavi se vraćaju slike njenog djetinjstva, sretnog vremena. Bila je klinka, crne kose i očiju ludih boja. Trenirala je borilački sport i svi su se čudili da tako krhka djevojčica to može. Ali izgled je varao. Koliko god krhko izgledala, bila je sve samo ne to. Voljela je taj sport, taj adrenalin. A pogotovo osjećaj pobjede i znanja da pripada nečemu tako velikome. Za nju umjetnost nije samo slikanje ili izrada skulpture... za nju je to mogućnost borbe i truda, pokazivanje svoje kontrole i načina razmišljanja kroz sve što osoba radi. Umjetnost je sve što se radi sa ljubavlju... Lijepo je bilo žrtvovati druženja, izlaske, dečke i simpatije. Sve to je žrtvovano 11 predivnih, ali nekada jako napornih godina. No, ne bi ih mjenjala za ništa na ovome svijetu. Sav njen trud i znoj, isplatili su se i stvorili ženu koja je danas. Kada pogleda na svoj "zid slave" samo se nježno nasmiješi i kaže Hvala. Hvala svima koji su ju podupirali i bili uz nju kada je bilo teško. Kada je planirala odustati jer nije imala živaca se svađati...jer samo je htjela trenirati i ništa drugo. I najlakše je bilo odustati... Sada joj je drago da nije odustajala, ali danas nema toliku potporu kao nekada. Onda su smatrali da ju treba "gurati" jer je bila klinka i nije puno toga znala. Ali, ima osjećaj da je bolje znala tada, nego danas. Danas je dosta slaba... Danas lakše odustaje nego onda... danas se samo preda.
Istina, promijenila se i postala je otvorenija, sigurnija u sebe. Ali, dugo je bila zatvorena i sve skupljala. Nekada misli da bi najbolje bilo da ostane zauvijek tinejger jer se onda od nje nije toliko očekivalo i nije imala toliko straha da ako pogriješi da će to biti drastično. Danas se svakog koraka boji... iako snažnija je nego prije. Da, još se razvija.... Još u njoj ima one djevojčice koja se onda nije ničega bojala, pa je sada tek došlo na vidjelo sav njen skupljani strah. To ju valjda najviše plaši...
Puno se toga promijenilo, izgubilo, ali i dobilo. Bilo je dosta razočaranja, ali sve je to dio života... valjda. Čita kako ljudi vjeruju i nadaju se, i to ih tjera dalje. Ona? Ona je prestala jer je shvatila da ju to samo potištuje i zavarava. Naivna je i svemu vjeruje. Zato je za nju bolje da se toliko ne nada. Razočaranja stižu iz dana u dan, ali ona nas jačaju. Barem nju... Istina, rasplače se taj dan, no bude bolje poslije jer ju to nauči da nije sve uvijek onako kao izgleda na prvi pogled. Ljudi razočaraju. To im je u krvi. Neki više, neki manje... neki namjerno, neki nenamjerno. Ali ipak razočaraju. Ono što onima koji su razočarani ostaje, je to da se sjećaju dana kada je sve bilo dobro. Kada smo bili klinci... Sjećati se njih onakvih kakvi su bili prije svega, prije nego su razočarali. Treba zadržati njih nekako u sebi. Najbolji način Je uspomenama...pa makar time sebe zavaravali. Jer jednom su i oni bili važan dio života... možda čak i najvažniji!
Post je objavljen 05.04.2007. u 18:19 sati.