Anđelu moje duše
Svježe i mirisno jutro
U kojem je pupoljak,
Zanesen, ali ne i zaveden,
Postao raskošni cvijet.
U kojem mi se učinilo,
Kako mogu zagrliti,
Od ushićenja,
Čitav ovaj svijet.
Uradila sam ono
Što se i očekivalo.
Poljubac je bio tek,
Onaj odvažan i prvi
Napravljeni pokret.
Poslije toga je uslijedio
Željen i ostvaren,
Savršen zvjezdani let.
* * *
Obuhvati me svojim vremenom,
I podari mi iskru svog toplog srca.
Pronađi put do sredine čulnosti,
Pa tu zapali vatru vječne ljubavi.
Strašću čekanja me stegni jako,
I pruži život latentnom stanju.
Produži trajanje zanosa i žudnje,
I trgni me iz ove mučne letargije.
Znam u meni još ima života,
Jer srce zakuca dodirom fluida.
Raskopčaj moju sramežljivost,
I ogoli me cijelu, samo za sebe.
Uvedi me u svijet svojih želja
Koje se podudaraju s mojima.
Ti znaš, letom do zvijezda mogu,
Samo zaljubljeni sebe nagraditi.
Post je objavljen 06.04.2007. u 05:05 sati.