Marketing
...Seems to me like the snow is falling among my broken dreams...
Samoća...Toliko strana u svojoj postojanosti,zračila je okopnjelim sjajem u mojim grudima.Nečujni vjetar skladao je pospane note izgubljena carstva.Rastuća sintagma uništenih slika prošlosti klatila se sunčanim razdorima. Gubila sam se uplakano tražeći svoj kutak svemira, umirući u svakom poljupcu zvjezdane prašine s njegovih usana...
Gledao je moje umorne misli nježno ih dodirujući svojima. Svaki moj uzdah bio je novi zaboravljeni isječak iz moga života, zaspao u njegovim modrim očima, mrtav u njegovoj bezdušnosti.
Suze su tekle niz vampirsko lice. Moje suze. Za njega. Krvave mrlje na njegovim rukama, prilazi mojim usnama.Utisnuo mi je poljubac, za kraj.Srce više nema isti ritam,nijema glazba,poigrava se količinom emocija u njemu. Razderah uspomene svoje duše pri zadnjim trenucima svijesti. Crnina u mojim očima. Umirem. Na njegovim rukama. Vječno prokletstvo silazilo je niz moje blijedo tijelo dok sam gledala jedine oči koje su mi ikada išta značile. Moje oči, moje krvi, moga tijela...Moje duše...
San me svladava. Ponor tuge zaziva moje usnulo ime. Krijem se u vječim rijekama spokoja. Tonem promatrajući sive sjene magličastih izvora moje tuge. Opraštam se. Poslijednji dah ispario je u hladnoj noći.Anđeo mi pruža ruku vječnosti. Pridajem mu svoj prokleti život pod snažna krila njegove nježnosti. Uzima moju krv.
Čini se kao da snijeg pada preko mojih snova, dok zadnji otkucaj srca bezvučno odzvanja mojim nagim tijelom. Tisuće trnaca prolazi kroz mene.Trenutak vječnosti. Angelusova suza sklizne na moj obraz,crna ruža uvenula je u najljepšemu cvatu. Kristalna melodija razlila je svoje note kroz najcrniji muk ovoga života. Staklena šuma svojim je koracima pustila biće tame da pohrani svoju dušu u ledeni sklad živopisnog nemira...Izgubljena u svojim požutjelim stranicama jedne davno napisane priče, postajem biće sjene, dovoljno zlo da uništi svaki oblik tebe...
Post je objavljen 05.04.2007. u 13:36 sati.