U našoj mladoj, demokratskoj zemlji Hrvatskoj svakog se dana u raznim tiskovinama i elektroničkim izdanjima susrećemo s brojnim aferama koje »ocrnjuju« visokorangirane političare, uspješne menađere, sposobne poslodavce, ali i obične liječnike, prosvjetne djelatnike i policajce. Oslikava li to, zaista, stvarno stanje u domovini? Ili mediji, posebice u posljednje vrijeme, u nedostatku priča izvlače »prljavo rublje« i prikazuju samo jednu stranu medalje?
Gledajući samo tu »paranormalnu« sliku medija ne bi nam trebalo mnogo vremena kako bismo zaključili da naši političari zapravo teže uspješnosti – ali ne za opće dobro, već osobne interese i dobitke. Nema tu mjesta poštenju i humanosti, pa oni su lopovi! Kradu gdje god stignu – počeli smo tako razmišljati o toj plemenitoj i moćnoj profesiji. No pogledamo li malo bolje kakvi smo zapravo MI, uočit ćemo da zagledani u tuđe dvorište previše kritiziramo! Pitam Vas: koliko često za privatne potrebe koristimo resurse tvrtke u kojoj radimo, bismo li uzeli novce iz novčanik koji smo pronašli na cesti, očekujemo li nagrade za našu pomoć ... Ja bih na sve odgovorio s DA. Stoga je krivo očekivati od drugih poštenje – kada se i sami tako ne ponašamo!
U politici se, kao i u svakom drugom zanimaju, postavlja pitanje što je važnije: biti ili ne biti pošten; biti ili ne biti uspješan? Osobno vjerujem da budemo li pošteno radili (a to znači da smo svjesni da možemo ponekad i pogriješiti) svoj posao, sigurno će to u konačnici donijeti uspješnost. Možda će to biti neka mala sitnica, ali će nas silno obradovati – jer smo sigurni da smo do nje došli na pravi način.
Zato, hrvatski predstavnici vlasti: trudite se raditi i biti pošteni, a kada nešto i krivo učinite – ne bojte se priznati jer ljudi cijene iskrenost! Neka nam svima poticaj bude nekoliko citata s Wikipedije.
Pročitaj me i na pollitika.com
Post je objavljen 05.04.2007. u 00:23 sati.