GOTOVA JE ŠKOLA
DO DALJNJEGA
Bilo je i vrijeme. Ako mi išta sad treba, to je odmor. Puno, puno, puno odmora. Samo da napišem ovaj post i onda direkt u krpe. Pilo se i pjevalo, sad je red na toploj postelji. To me najviše veseli - kakva cuga, kakve fešte (kakvo učenje, hehe) - sad mi treba odmor da se odmorim od onih DOSADNIH profesora. Da, da, dosadni su, vjerovali vi to ili ne. Peku me oči od pospanosti pa neću dugo...
Danas je bio dan kao i svaki drugi, samo malo veseliji. Čovjek koji nije moja generacija i ne zna što znači biti srednjoškolac u 21. vijeku, vjerojatno neće ovo razumjeti, ali tako je. Nešto se promijenilo u odnosu na doba kad sam išla u osnovnu školu, ali ne znam što. Vjerojatno profesori, hehe... Ma šalim se, NARAVNO, ali stvar je u tome da je srednja škola mrcvarenje, bilo profesora, učenika ili bilo koga drugoga tko ima veze sa školom. Jedino se čini da ravnateljica uživa u ovoj torturi - nismo imali praznike od Božića, a ona svaki dan sve veselija i veselija! Ja imam 14 predmeta, svaki uvrnut na svoju stranu. Jedan dio je potpuno dosadan, jer nema veze sa mojom strukom, jer da sam htjela učiti taj predmet, upisala bih drugu školu. Profesor nas (Mene) opominje jer bez prestanka "meljemo" na satu, a kad šutimo kaže da mi šutimo samo iz poštovanja, a da ga uopće ne slušamo, što nije dobro, jer je njegov predmet nama jako važan, i ne bismo mogli preživjeti bez njega. Jedan drugi profesor, profesor tjelesno-zdravstvene kulture (popularno rečeno Fiskulture), ocjenuje djevojke po izgledu - ako je zgodna imat će 5, i to obavezno, a ako nije, može se na trepavice postaviti i neće imati više od 3. Jedna profesorica, Pahuljica (ima kosu boje pahuljice, nedavno sam čula da je prestala brojiti godine nakon što je prešla 238, ali to je istina, 100%!) ne može iz rječnika izbaciti frazu "Djevojke! Ali vi niste Djevojke!"... Hoće reći da bi Djevojke trebale nositi suknje kako bi se razlikovale od Mladića. Jedna druga profesorica, Automehaničarka (ima ruke kao da su uprljane od motornog ulja) govori učenicima što oni misle. Drugim riječima,ona im, tj. Nam pokušava isprati mozak govoreći da Mi ne mislimo to što mislimo nego to što ona kaže da Mi mislimo.
itd. itd.
Jedna je mala razlika bila između danas i ostalih dana - danas su nam u posjet došli Amerikanci. Pravi, žive u SADu. Oni su prijatelji Naše profesorice engleskog jezika, pa su došli u posjet Hrvatskoj, a to im nije bilo prvi poot. To su Cliff & Christie, bračni par iz LA-a. Ona danas nije mogla doći jer se morala brinuti za dječicu, kći im ima dvije, a sin još niti jednu godinu. Umjesto nje došla je njihova dadilja, Andy. Slatka curica, ima 18 godina i porijeklom je iz Njemačke. Sve u svemu, dojam je sljedeći: ona je jako niska i plava, a on je jako visok i opaljen (u prenesenom smislu, naravno). Sat je prošao brzo, na sreću. Kao i svi ostali, a onda smo već svi jedva čekali da odemo doma. I otišli smo. Sad je pred nama 11 dana odmora, osim naravno za one koji idu u crkvu za Uskrs. Ja nisam među tima, a svejedno i dalje mirno spavam.
Htjela bih samo još reći da je ovaj post posvećen svim učenicima Srednje Škole "Hrvatski kralj Zvonimir", a posebno mojoj frendici Tončici. Tonči, Evo ti velika POOSA!
Post je objavljen 04.04.2007. u 23:38 sati.