Marketing
Sometimes you can't make it on your own
Poslijednjih 6 mjeseci, dok trunem na ekonomskom fakultetu, shvatila sam da više ne čitam knjige (osim udžbenika), da ne pišem i da sam se prestala kulturno uzdizati. To je bila moja noćna mora, postati zadrti ekonomist koji samo misli na brojke i jedino štivo su mu ''osnove ekonomije''.
Ali opet… i dan danas ne znam dobro zbrojiti lovu u kafiću tako da nema straha od toga.
A to je sve bio i jedan od razloga zašto sam se vratila- ne želim zaboraviti ni staviti na stranu stvari koje sam prije voljela. A jedna od njih je bio i blog. Uz sve to, u vrijeme onih dana u mjesecu sam prilično nostalgična pa je to vjerojatno i drugi razlog moj povratka. Treći razlog je bilo nagovaranje sa svih strana.
I tako ja šećem Zrinjevcem , promatram ljude, razmišljam o svemu što se dogodilo u poslijednjih 6 mjeseci i shvatim da nemam s kime podijeliti moje misli i da to polako frustrira. Ne pišem dnevnik zato jer ne bi bio osobito zanimljiv, ali blog je savršeno mjesto za povremeno trkeljanje i ako mi se posreći, možda tu i tamo to neko pročita. A ako ne želi, ne mora. To je dobra stvar kod bloga. Slušaju te tj. čitaju samo oni koji žele. Ne moram gnjaviti frendove ili nekog drugog i ujedno se pitati jel im se stvarno da slušati mene ili su samo pristojni.
Zapravo svi to radimo. Ponekad slušamo nekog iz pristojnosti i samo kimamo glavo i govorimo da se slažemo. Kad mi netko dva sata drži monolog o jednoj te istoj stvari, poželim mu reći ''Ajd to napiši i objavi na blogu pa smo mirni i ti i ja.'' Ne samo da rješava frustracije, nego pomaže i da ispraznimo misli, prisjetimo se hrvatskog jezika (što nažalost, mnogima treba) i tad možemo mirno zaspati.
Sometimes you can't make it on your own, pjeva U2. Pa istina je. Sometimes trebas blog.
.
Post je objavljen 04.04.2007. u 22:03 sati.