Postoje neki ljudi u našim životima s kojima se smijemo na različit način od svih ostalih...
Ljudi s kojima smo svoji, s kojima se osjećamo toliko slobodni da se uvijek možemo kreveljiti i glupirati bez obzira na godine koje vučemo putem.
Ja sam se jutros toliko smijala da me taj zdravi smijeh podsjetio na trbušnjake koje ,oh, još uvijek izgleda imam tamo negdje.....
Moja me Zara uvijek vrati u neko vrijeme gdje nema problema, u biti nije da me vrati, nego me tamo postavi.....kaže da i ja tako djelujem na nju.....
Nazvala me....i prvo smo razgovarale i razgovarale,o trenutnom stanju našeg duha, o problemima i planovima, o svakodnevnim događajima s kojima se nosimo na ovaj ili onaj način.....a onda smo nekako došle na temu jedne fotografije koju mi je poslala i ja sam joj išla dati kompliment da na njoj izgleda tako mudro, kao iz plemena indijanaca, da izgleda kao da se zove Bik koji sjedi......e tu je krenulo......kad se prestala smijat pitala me: jel to neki fini način da me ne nazoveš Krava koja sjedi? Jer sve indijanske žene imaju imena u ženskom rodu.......
Gotovo......raspad sistema.......od tog trenutka počele smo laprdat gluposti, i izgubila se udaljenost Australija-Hrvatska, sve je postalo manje važno, osim našeg smijeha......
Zagrlila sam je grlenim smijehom, i ona je zagrlila mene samim tim što sam je čula.....kakvo bogatstvo ljudi moji, dao Bog svakome da to osjeti......
Ta se žena stvarno zna smijati.....smijati se sa mnom, plakati sa mnom, živjeti sa mnom čak i kad nije fizički tu........
Post je objavljen 04.04.2007. u 21:01 sati.