Tanka je granica izmedju ljubavi i mrznje.
Kako nekoga koga toliko volis u trenu mozes toliko zamrziti? Ne, nije to mrznja, to je povrijeđenost.
Zasto dopustamo sami sebi da nas ljudi povrijede?
Zasto se srcu nemoze zapovijedati?
Kako se othrvati osjecaju tuge? Ne dopustiti da depresija prožme tvoje tijelo i ispuni tvoje srce. Zasto u trenu zaboravljamo na osjecaj srece,na zadovoljstvo,ljepotu zivota i ljepotu ljubavi.
Koliko puta prodjem istu lekciju,koliko puta ponovim istu stvar! Pa zar se na greskama ne uci?
Razocaranje, razocarati se u nekoga..o da,i to je dio zivota. Zasto je to dio zivota? Zasto jednostavno ne odbaciti te ruzne djelove zivota.
Covjek je jak, a toliko slab. Barem ja.
Treba li pustiti nama dragu osobu da zivi i da bude sretna pa makar i bez tebe?? Ma kakva su to sranja, zelim da ta osoba bude sretna..zelim da bude sretna,ali da bude sretna SAMNOM..inace mi se jebe!
Trenutak slabosti, osjecam se isprazno.
Ne nije ovo depresivan post, ovo je samo stanje uma!
A zivot je lijep! Ponekad!
p.s. sto je ovo bilo??..uh , neka dobra droga..
Post je objavljen 04.04.2007. u 20:06 sati.