Bok svima!
Cijeli mjesec sam kopi-pejstao komentare spremajući se odgovoriti na neke od njih ali nikako da stignem. I odlučio sam – taj trenutak je sad!
ZLAJADOJAJA je prof fizike i kemije i pita se «koja je definicija paranormalnog? Je li teorija svega (teorija struna, ili m teorija) paranormalna jer je u 12 dimenzija? Ili je paranormalno samo ono što se ne može ponoviti više puta u pokusu? Za usporedbu kvantna fizika dopušta da isti pokus u istim uvjetima nema isti (predvidljivi) rezultat nego je moguće jedino izračunati vjerojatnost.».
To je baš dobro pitanje! I kad malo razmišljam, baš je ta riječ «paranormalno» bezveze. Arthur Clark je rekao da kao naprednu tehnologiju ne može razlikovati od magije. Tako se valjda pomiču granice «paranormalnog». Kad bismo bili duhovi, da li bismo doživljavali pojave nekih drugih entiteta - koje bismo i sami smatrali neobičnima - «duhovima»? Da parafraziram ZLAJUDOJAJU s druge strane - spadaju li u paranormalno samo duhovi, telepatija i telekineza, ili u njih možemo ubrojati i NLO-e? A Jungov sinkronicitet? Gle, pa i on je paranormalan! Mogućnost da Dinamo osvoji Ligu prvaka? Opet paranormalno!
Nedavno smo snimali emisiju Mistične pojave u kršćanstvu. Gosti emisije su bili ljudi koji su u jednom trenutku svog života, čak ne jako rano, postali vjernici. Obraćenici, moglo bi se reći. Emisija je puna stigmi, počivanja u duhu (vrlo neobična stvar!), pretvorbi (osoba stavi u usta hostiju, a ona se pretvori u meso), iscjeljenja, uskrsavanja, levitacija i sl. Dakle - čuda. Ali to njima nisu čuda, za vjernika je to posve normalna stvar, to sve (i puno drugoga, manje dramatičnog) tek je znak prisustva Boga.
Jedini još pogrešniji naziv od «paranormalnog» je «parapsihologija». Jer ona nema nikakve veze s psihologijom.
Al' eto – dobro nam dođu i sve takve riječi, čisto da se razumijemo o čemu pričamo!
Bilo je dosta mejlova u kojima ste me pitali gdje biste mogli nabaviti emisiju s Davidom Ickeom. Eto, netko je predlagao torrente, možete probati i kod pirata na internetu, ali za one kojima se ne da čačkat' okolo, evo obavijesti: intervju iz emisije je u cjelosti objavljen u novom broju VIZIONARA, kojeg vidite s lijeve strane.
I bilo je par komentara vezanih uz kasni termin emitiranja emisije (ZZ TOP: «neki i rade pa ne mogu čekati vampirske termine,tnx»), ali na žalost, ja tu ne mogu baš ništa učiniti, mogu se u znak protesta jedino zapaliti na hodnicima Televizije. No, ALIEN, odgovara da si je on snimi. I to je nekakvo rješenje! Mada ja kužim ZZ TOP-a – na televiziji kaj pogledaš, pogledaš dok ide. Sto emisija sam snimio i većinu nikad nisam pogled'o, uvijek me naredne dane odfuralo nekaj drugo. Mora se priznat, ima neke čarolije u gledanju neke emisije u njenom pravom terminu. Čekanje, računanje na to – pa to je skoro kao neka vrst spoja!:-)
A LIK pita imam li «u digitalnom obliku svoje emisije jer bosanac-crnac-šljaker ne uspije pogledati te predivne emisije emitirane u uistinu SICK TIME-u». Imaju pirati na netu, prosurfaj malo.
MRS. DIAMOND TOOK se zanima za nuklearne ratove staroga vijeka. Knjige baš o tome nema, ali je tema dosta detaljno obrađena u knjizi HOMO X (Stjepan Gjurinek/Ivan Šimatović – izdavač: IZVORI)
LOOKINFORSOUL pita izlazi li VIZIONAR u BIH. Odgovor je : Ne
HORIZONT je pitao ima li još kakve literature o sinkonicitetu osim «navedene». Pod navedenom valjda misliš knjigu Davida Peata «Sinkonicitet:most između materije i uma»? Ja nisam druge čitao i zapravo ne znam koje bi mogle biti dobre, ali ovu svakako preporučujem.
BLUSH piše da bi «možda emisija bila malo bolja kada bi gostima ponekad bilo suprotstavljeno neko alternativno (odnosno, nealternativno :) ) mišljenje.». To neće biti tako skoro.:-) Iz par sasvim subjektivnih razloga.
Prije pet godina, na samom početku, sam imao nekoliko takvih pokušaja, ali sam ubrzo odustao i odlučio da svaku temu ili priču što detaljnije predstavim iz NJENOG kuta. Na prvi pogled to možda zvuči glupo, ali dijalog traje 7 dana u tjednu, 24 sata na dan. Recimo, BLUSH je spomenula emisiju o GMO-u. Koliko sam ja samo po raznim novinama pročitao nekih tekstova ili intervjua u kojima se uvjeravalo kako GMO-hrana nije opasna, ili da je ipak manje opasna od one pošpricane pesticidom ili da je u najgorem slučaju riječ o tehnologiji čije se posljedice još nije moglo ustanoviti. Sve neistine. Pa ako je to sve dio velikog dijaloga u nekom društvu, onda je to i 60 minuta u kojima se, za promjenu, barata činjenicama, koje ukazuju na suprotno.
Drugi razlog je glup: ne osjećam se ugodno kad se ljudi svađaju. A volim se osjećat' ugodno. Kad god na televiziji započne neka rasprava, krene prepirka, pa se spusti na osobni nivo, i ubrzo vrijeme iscuri i umjesto da nekaj naučiš, samo gledaš zajapurena, bijesna lica. Tada se uvijek nekak' osjećam loše i pojavi se ona osjećaj uzaludnosti «di si bio, što si radio.» Pa mi je žao vrijeme trošiti na nadmudrivanja, čini mi se zanimljivije što je detaljnije moguće pričati o nekoj temi. U krajnjoj liniji, tako je meni i zabavnije nego gledati svađu i prosipanje žuči, a sve je to na kraju krajeva samo show-busines – uključujući i novinarstvo.
Treći razlog jest što postoji nekakvo pojednostavljeno mišljenje da se do objektivnosti u nekoj emisiji može doći na taj način da se suprotstavite razni stavovi - subjektivni stavove. I onda bi iz sukoba subjektivnih stavova trebalo nekako doći do objektivnog. Ali tu objektivnost nikad nisam vidio; koliko god se ljudi jako posvađali, dobiva se samo gomila subjektivnosti. Tone subjektivnosti! I onda sam i sam odlučio raditi samo subjektivno. Ili dati prostora određenoj subjektivnosti. Ovo je malo pojednostavljena slika kojoj bi se mogli naći logički prigovori, ali nadam se da je ste skužili kaj 'oću reć'. Čini mi se da je, prije nego se počne pričati o objektivnosti ili subjektivnosti, donekle korisno upoznat se sa što više činjenica. A onda je glupo trošiti vrijeme na nadmudrivanje.
Četvrti razlog je što je za manje poznate teme teško naći informirane i kompetentne sugovornike za raspravu. Nije neka fora, i previše je predvidljivo, primjerice, u emisiju o NLO-ima pozvati psihologa, koji ne zna previše o tematici NLO-a, ali će zato pričati o tome kako ljudi umišljaju stvari, pop-kulturi i slično. Pa onda nekog astronoma koji je doduše dobro upoznat s činjenicom da se Venera često proglašava NLO-om, ali nikad nije detaljnije proučio materiju NLO-a. U takvim slučajevima mi bude žao i samih tih dobronamjernih ljudi koji su se našli usred teme o kojoj zapravo ne znaju puno, a moraju nešto pričati. Na kraju krajeva, zašto bi ih to i moralo zanimati, zašto bi morali o tome išta znati, zašto je to uopće važno? Prava bi rasprava bila ona između dobro informiranih ufologa. Ali takvih nema na bacanje.
I tako u emisiji pričamo priče koje smo čuli, koje postoje negdje tamo vani – nismo ih mi izmislili. Isključivo one koja nam se sviđaju i na način koji nam se sviđa.
Posve subjektivno. S velikim «s».
Uostalom, sa «S» počinje i puno drugih dobrih stvari: stripovi, sf, Stray Cats, sex, stratocaster, sendvič........
Čitamo se !
Post je objavljen 04.04.2007. u 19:50 sati.