Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/peepee0bucks

Marketing

Jebeš takav rođendan...

napokon je poodmaklo nekoliko dana od toga 'svečanog trenutka', pa mogu s neke distance izbaciti par zapažanja o tom događaju. barem neću pisati iz afekta, pa neće iz mojih tipaka sipiti strašne riječi. iako bi i mogle.. radi se, naime, o rođendanu. bio je prošli tjedan. trebala sam ugasiti 19 svjećica na torti. kažem, 'trebala', jer se to inače radi, ali, eto, nisam, jer torte nije bilo!! nije da sam ju tražila, al ono.. bilo je neke klope, salatica, kolačića, htjela sam da sve bude fancy šmenci, iako ni ja, niti ljudi s kojima se družim nismo takvi. nisam nikog zvala, posebno i specijalno, jer bi ispalo da sve pompozno najavljujem i dočekujem, ali vjerojatno i kao da imam neka očekivanja spram gostiju. ne. pokloni mi nikad nisu bili prioritetni ni bitni (njih očekujem samo od familije!!). nisam nikog zvala, ali sam očekivala da će mi ljudi doći. sjetiti se i odvojiti jebenih pola sata za mene. ispalo je da očekujem previše, budući da je i broj sms-čestitki bio porazan i mizeran. čak sam dobila podjednak broj smsova i dan kasnije. e, sad, nije da toliko patim na to (većina ljudi ne pamti dobro brojeve, za razliku od mene. kod mene je to već na granici prokletstva.), ali mi ipak nešto znači. my god, pa postoje podsjetnici! (coach, tebi opraštam, al onom seronji-koji-kaže-da-ne-čita, njemu ne!) ali nije da zato ne volim svoje rođendane. ne znam zašto.. uvijek me spopa neka melankolija, neka tuga. kak će tek biti za sljedeći??? 20-ti!!! a već sam i ušla u tu, dvadesetu godinu..jel možda stvar u očekivanjima? nisam željela puno toga. nisam željela ništa, zapravo. samo sam htjela da mi dragi ljudi budu uz mene, da mi poklone svoje vrijeme i pažnju na tih nekoliko minuta. samo sam htjela puhnuti u svjećice kao kad sam bila mala, i imati nacifranu tortu sa šlagom u neprirodnim bojama, i da onako dječački nestašno piknem prstom u kremu i da to netko uslika.. i da za par godina imam neku uspomenu.. kažu da se ljudi nakon nekog vremena sjećaju samo lijepih stvari koje su im se dogodile.. prema tome, gotovo da ni nemam sjećanja.. a samo sam htjela dobiti puno cvijeća i imati kuću punu šarenih balona, koji bi mi smetali kod plesanja..barem na taj dan..

Post je objavljen 29.03.2007. u 19:44 sati.