Marketing
>>Krvava Proslost<<
...Tama...sama i potpuno ostavljena...stajala je sakrivena u sjeni,gledajuci svoju vlastitu nocnu moru...Nije se mogla pomaknuti,cijelo tijelo bilo joj je potpuno paralizirano osjecaj nemoci prolazio je njenim cijelim bicem...sto se vise odupirala i pokusavala se izvuci iz situacije u kojoj se nasla,omca se samo sve vise stezala oko njenoga vrata...Promatrajuci svoje bez životno tijelo kako se uzdize iznad prijestolja,pomislila je kako je sve gotovo,kako je svakoj patnji sada dosao kraj,a onda...jak udarac u grudima i nastade tama...otvori svoje oci i nadje se u tijelu koje sada vise nije bilo bez zivotno,ni paralizirano ali zato je sada cijelim bicem osijecalo rasparajucu bol!Vristanje je odzvanjalo kroz cijelu dvoranu,ali nikoga nije bilo...tama ju je obavijala,postajala sve vecom i vecom iznad nje iz tame izlaze dvije ogromne,duge,gotovo propale modre ruke koje su ju zgrabile svom snagom i pokusavale uvuci sa sobom natrag u tamu...vukle su ju i vukle...natezale...krv joj je izlazila iz rana raspucale koze...i dalje se je borila...nije zeljela odustati...Cijela dvorana pocela se tresti,kalezi,tanjuri,slike sve je padalo,sve je pucalo...Skupila je snagu otrgnula se iz stiska propalih ruku i pocela bjezati van iz dvorane,prvo kroz sobe a onda kroz ogromne zavojite stube...vristala je iz sveg glasa i uporno dozivala pomoc a kao odgovor je dobila samo svoju jeku,koja je samo pokazala da se sama nalazi u tom paklu,potpuno sama...Onako sva krvava i prestrasena otrcala je do ulaznih vrata,pokusa izaci van kad vrata zakljucana,a kljuca nigdje...cijela kuca je podrhtavala,tama se opet priblizavala,zadnja sansa joj je bila da pokusa razbiti prozor.Sa obliznjeg ormarica zgrabila je keramicku vazu i svom snagom bacila ju u prozor...nista se nije dogodilo...prozor je ostao potpuno neostecen,jedina sanas bila je da ga razbije netko izvana,ali nema nikoga...Gubila je nadu,vise se nije mogla boriti razmisljala je da se jednostavno preda i zavrsi svoju patnju...sjela je dolje pod vrata,gledala u svoje krvave ruke i pocela plakati...nema izlaza,mislila je,najbolje da se odma predam,govorila je samoj sebi kroz suze koje su se mijesale sa krvlju...U lijevom kutu hodnika ponovno se pocela skupljati tama,ljigave ruke ponovno su se pokusavale probiti do nje,zeljele su ju uzeti...
Zaculo se glasno lomljenje prozora...staklo je padalalo po njenim nogama rasprsujuci se svuda uokolo...onako izmorena skupila je snage da pogleda van,vani je stajao muskarac kojeg voli najvise na svijetu,hrabro joj se smjeskajuci i pokusavajuci uci u hodnik da joj pomogne!Uspio je,usao je unutra...ona se ponadala kako je njen pakao upravo zavrsio...ali nakon sto je ljubav njenog zivota usla unutra iz tame je izasla hrpa ogledala,poredala se u krug oko nje i njega zarobila unutra...ruke su ju i dalje pokusavale dohvatiti...iz svakog ogledala dopirao je njegov glas,ohrabrivao ju je,rekao joj kako samo mora odabrati pravo ogledalo da razbiju kletvu i da mogu zajedno otici kuci...volim te i vjerujem u tebe,znam da ces uspjeti prepoznati pravoga mene,mene u kojemu se dusa jos uvijek nalazi,kojemu tijelo nije samo prazna skoljka...okretala se je u krug,promatrajuci potpuno ista lica,i dalje ju je ohrabrivao...stala je,zazmirila i pustila da ju energija vodi do ispravnog odgovora..dotaknula je ledenu i glatku povrsinu ogledala,otvorila je oci...sva ogledala su nestala,on je stajao ispred nje i dalje ju gledajuci svojim kristalno plavim ocima...Pocela je plakati od srece,zagrio ju je utjesio...i skupa su izasli van iz hodnika...trcali su jedno vrijeme pokusavajuci se sto dalje maknuti od dvorca...kada su dovoljno daleko otisli,stali su,okrenuli se i gledali kako cijeli dvorac obavijen tamom i plesnivim rukama propada u zemlju...Sada sve to vise nije vazno,ona je ziva,on je s njom,skupa su se okrenuli..krenuli dalje i pospremili cijelo sjecanje u proslost koja se vise nece ponoviti...
Post je objavljen 04.04.2007. u 16:18 sati.