Puše bura, a nebo su sakrili crni oblaci. Mene griju neki mili zvuci i sjećanja, čitam tvoja pisma i poruke, dozivam tvoju sliku u sjećanje. Znam, misliš da sam otišla, zaboravila sve, ali nisam. Sjetila sam te se tisuću puta onog dana za koji si mislio da mi je poput svih drugih i da je u mojoj ludoj glavi ispario događaj vezan uz taj datum. Sjetila sam se, ali nisam se javljala i ne pitaj me zbog čega. Je li to bio inat ili strah ne znam, ali znam da sam u tom trenutku mislila da je tako najbolje. Neki događaji su suviše blizu i bojala sam se da ovo između nas ne poljulja moju odluku. Danas me više nije briga. Previše mi nedostaješ i ne zanima me koje će posljedice donijeti tvoja poruka, pisamce ili poziv!!!!
Znaš gdje ćeš me pronaći...
"Ne postoji tako okrutna kazna kao patnja žene koja se zatekne između muškarca kojeg voli i drugog koji voli nju..."
Post je objavljen 04.04.2007. u 22:05 sati.