U knjizi "Genij Afrike" Basil Davidson piše na str. 149.: "To je bila umjetnost radi života, ali i umjetnost radi užitka. Podlijegala je kritičkom ukusu. Rezbari su bili glasoviti jer su bili odlični. Plesače se slavilo ne stoga što su poznavali korake - praktično je svatko dobro poznavao korake - već stoga što su plesali izvanredno dobro. Bubnjarima su se divili zbog ritmova koje su izvodili, ritmova tako složenih da ih nevješt slušalac kakav sam ja čak ne može ni razlučivati. Velike skulptorske škole sačinjavali su umjetnici koji su, iz pokoljenja u pokoljenje, uljepšavali svakodnevicu. Postojala je precizna ljestvica vještine; a kriteriji su bili estetski."
Pa da vidimo hoće li mi danas netko od sudionika Bestselerova natječaja uljepšati svakodnevicu:
Studentarije su me podsjetile kako ne bih više, hvala, htio biti student. Jer je unutra maleni događaj, bez ikakve važnosti po svijet i čitateljstvo, opisan s takvom minucioznošću da ga stvarno samo neki drugi student na kavi dok se eskivira predavanje ima vremena slušati. Pad, kolega ... A neke priče nas pozivaju na čitanje već svojim naslovom: Ispraznost, ne? Pa, ne. Ta meditacija o samoubojstvu ima istinitu predzadnju rečenicu, ali kao ni prošla priča ovog autora nema obrat, nema iznenađenje, ali zato ima punu pozornost posvećenu posve neoriginalnim mislima ... A na trećoj priči istog autora, Strebrnoj strijeli (gle, u sva tri naslova nalazi se ST!), detektiramo spisateljsku boljku: proza mu je dosadna! Ovaj SF o klanju (solidno osrednje ideje) ispričan je tako monotono da sam na pola prve kartice molio da mi netko prepriča ostatak. Bah.
San je vrlo dobro uspio otjelotvoriti atmosferu sna, bezvučnu usporenost događanja. Još uvijek nisam siguran čini li ga to dobrom pričom ili samo dobrom stilskom vježbom, ali loše nije ... Radiću ili neću je isto okej napisana, ali djeluje kao prepričan ulomak iz nekog filma, bez glave i repa pa dakle i bez srca ... i u priči Put, zatim, prođe devedeset posto priče u postavljanju scene na kojoj se zatim dogodi nešto neobjašnjeno. To potvrđuje utisak kako autor zna što je scena, ali ne zna što je priča.
Najveća vrlina idućeg autora jest što su mu priče kratke. Inače se ne čitaju loše, zna autor znanje, ali pomalo frustrira što je teško dokučiti bi li on da se smijemo ili zamislimo. (G)astronomski prilog je tako, mislim, filozofiranje i najslabija je od sve tri. Mediteranska moda je, mislim, humoreska i nije ni vrit ni mimo. Najbolja je Pijte što više jer je makar apsurd garantirano smiješan, a i priča je zabavna. Prolaz? Ajd' dobro, za tu zadnju.
Priče Bezuvjetno (bolja) i Gospodar lutaka (zbrkanija) me jednostavno plaše. Ono, najradije tog autora ne bih nikada upoznao, jer nisam siguran što je spreman učiniti sebi ili, važnije, drugima. Nije valjda da ću priči "Bezuvjetno" privremeni prolaz dati iz straha?
Smrdljivi grad i Blue Orchid su čudne priče: počnu kao da će biti najgora dosada na svijetu, ali onda nekako ubrzaju i ispadnu posve dobre. Prolaz.
Posljednja vožnja u luna parku je proživljena dobro, ali napisana dosta slabo i nepažljivo (zarezi na početku reda se ipak ne bi smjeli događati) ... Na jednoj ću već sići, pak, jednostavno ljuti količinom nebrige prema čitatelju (kurzivi su formatirani za html), jer nije ni blizu toliko dobra da bi joj se to oprostilo.
Pisac kojeg valjda znam ne piše spektakularno (stil mu teži kliznuti u stil loših stripova kad se prepusti lirskom zanosu), ali pripovijeda solidno. Junak dana mi je, iako umjereno predvidljiv, izmamio osmijeh na lice pa sljeduje prolaz, dok me Ifritovo srce pomalo gnjavilo pa ne sljeduje ništa.
Autorica priče Galeb i ja piše "češ" i piše "noćaš" i piše "....." i piše "Tisuću riječi mogla bih napisati ali uzalud je svaka", a svejedno napiše priču od dvije tisuće uzaludnih, zbrda-zdola nabacanih riječi jedne ljubavne literarne katastrofe. Ne pisati više, molim. Biti javna ličnost, ako treba, davati izjave "Red Carpetu", za to vam je um idealno složen.
"Lar pur lare"? Nema veze ... B 612 je uvredljivo nepažljivo (tipfeleri, krivo navođenje imena ...) napisana priča. Htio sam je voljeti, jer se temelji na fizici i tehničkim znanostima, ali nisam uspio pa vjerujte da je loša ... Poslije toga ni za Antenu nisam imao živaca.
Granica, tajni rat i divlji snovi već na prvi pogled (djelovi teksta u raznim bojama) signaliziraju kako su djelo čovjeka koji ne dijeli pogled na svijet s ostatkom čovječanstva. Tekst je zatim, prema očekivanju, ulomak iz povijesti svijeta koju autor ne izmišlja već u nju vjeruje. Nadam se da je bezopasan po okolinu ... Ljubav je, pak, pjesma koja, dakle, ne ulazi u ovaj natječaj, ali iz koje moram citirati manji dio: "Tvoja osobnost duboko privlači moja razmišljanja djevojko! Da li se uistinu bojiš izreći svoje želje;nemoj da te ovlada uspaničeni gospodar jer ja i onda kada nemaš ništa reći stajat ću na stijeni i vikat: 'Da li smo iskoristili priliku da ljudima očitamo osobno uvod u suvremeni život.Pustimo sad mukotrpno mastilo neka spere bijeg pred pješćanim satom novog svitanja.Kada zatvorim oči vidim cijelu ljudsku povjest,mijesta na ljestvici... Dan i noć u lancu nizova ja ih prijesecam svojim pražnjenjem i punjenjem. Misao može biti otrovna,a izliječenje mora biti potpuno.Gledaš kako netopiri ulaze u rupice najveće spužve i izlaze samo zvukovi velike oceanske školjke,te ih zamolim da te poglade po tvojoj kosi.'" ... Biografija autora je, međutim, fenomenalno napisana i najvolio bih nju objaviti.
(mcn)
Post je objavljen 04.04.2007. u 12:58 sati.