Srce mi je sami pepeo.Nema više ni traga svjetlosti.Nema više ni traga ljepote.
Puklo je i popraviti se još ne može.Sve laste su otišle,sva su cvijeća uvenula.
Oblaci su crni,a kiša je siva.Više nemam razloga smijati se stvarima kojima
sam se prije smijala.Više nema smisla praviti se sretnom kada to nisam.
Srce mi je crno,a vanjska slika je šarena.Zašto je to tako???
Imam nešto dragocjeno,a ipak nemam.Ne znam zašto je to tako??
Tonem do dna,još samo par sekundi,ali NE DAM SE!!!Neću se dati.Ma
koliko me srce sada jako,jako boli,ma koliko mrzila ovu crninu srca jer
je samo pepeo u njemu ne znam da li da se samo pustim u "smrt" ili da
izdržim??Izdržat ću zbog sebe.Znam da to mogu.Znam da to želim i znam
da to hoću!!!Srce mi je na komadićima malim puknuto i otpuhnuto velikom
burom koja je doprijela i do srca moga.More više nije plavo,sada je sivo,snijeg više
nije bijel nego je crn,a sunce više nije žuto,više ga nema jer moje srce ne raspoznaje
više sreću nego samo bol,tugu,crnu boju i žalost.Više nema sreće u njemu i više nema
leptira koji lete.Volim ga svim srcem i nikada ga neću prestati voljeti,ali jednostavno sada
kada znam da za nas nema i nikada je nije bilo plačem i srce mi još više pati i puca.Još
malo će biti puknuto i onda će biti kraj.Volim ga,ali nema dalje tu je kraj.Izgubila sam od ljubavi
i pobijedila me.Ljubav je prekrasna ako je obostrana,ali ako je ljubav sumnja,zbunjenost,veliki
lijepi osjećaji onda je samo patnja,bol i tuga.Ima trenutaka koji vas podsjećaju na sve što ste dijelili
i sve trenutke koje ste prolazili i sve osmijehe koje ste dijelili,sve neke intimne trenutke koje se nisu
takvim činili.Sjetite se razloga zbog čega ste se mogli smijati i uživati u sreći i životu!!!!Sada za to i nema
razloga jer sve su laste odletjele,svi oblaci i more pocrnili,a sunce više ne postoji.Ja odlazim zauvijek......
Pjesma čovjeka kojem je srce puklo na pola.
Post je objavljen 04.04.2007. u 10:38 sati.