vecer strance.
"Vecer i vama nepoznata osobo. Kako ste mi veceras?"
ne bas bajno, znate. muce me razno razne pizdarije.
"Pa sto vam bi?"
psiholosko srcane smetnje i lagani pobacaj razuma u ekstra-hektolitarskim infuzijama zaljubljenosti i elektrosokovsim voltazama ljubavi.
"Ne pratim vas bas. Nejasni su mi vasi odgovori i jedino sto uspjevate jest zbuniti me."
gospodine strance, nisam tu ni dosao da vam realisticno crtam svijet koji se nalazi ispred mene i koji gradi jednu svoju pricu, samo sam vas pozdravio na sto ste mi uzvratili pitanjem na koje sam svojim nacinom i odgovorio.
"Oprostite mi, nisam znao da patite od tog nekog novog sindroma. Ima li lijeka za tu vasu bolest? Sto doktori kazu?"
doktora glumi svaka pizda na kantunu koja se zeli prodat za kesh. pizde mi ne tribaju, a ni lijek isto tako. dapace, uzivam u brutalnosti mazohizma i ispipavanja granica svojih mogucnosti i jedino sto shvacam jest da sam egotrip zeljan iskazivanja infuzije i shokova lijepom narcisu poput mene. brutalan sam, ali isto tako i iskren. rijeci koje izgovaram su nerazumljive za vas i za ostatak publike, ali ja sam ih svjestan. moja voltaza znaci samo iskrenost i realnost jer kako se kaze, srce uvijek bira najbolji put pa makar ga strefio i srcani udar.
"Gosspodine, zurim. Moram ici. Sretno, ali isto tako poslusajte i onaj zatupljeli dio vas. Poslusajte razum, mozda ima nesto pametno za reci. Pozdravljam vas i ugodan put kroz zivot vam zelim. Mozda se sretnemo."
Sumnjam, ali mozda. Razuman sam do granica, ali van granica samo radim budalu. Bolje budala nego osoba bez voltaze. Bilo je lijepo slusati vasa pitanja. Postovanje.
Post je objavljen 04.04.2007. u 01:00 sati.