Marketing
O vikend novostima...
Glavna novost bi bila ta kako na Borcu opet radi birtija, premda ne znam bi li to mjesto u novom izdanju opravdalo takav naziv, no recimo da je to i dalje birtija na Borcu. Unutrašnjost birtije je potpuno renovirana tako da sada sve to jako lijepo izgleda. Čak je i wc uređen za razliku od prije kada je to bio sanitarni čvor u golom betonu. Sam nisam ušao unutra već sam tako čuo od drugih ljudi. Prostor gdje su bili stolovi sada je osvijetljen disko rasvjetom, raznobojnim svijetlima koja lete naokolo i izmjenjuju boje. Bio je to prizor koji mi je zapao za oči čim sam u večernjim satima došao na Borac. Umjesto starih konobara zaposlene su mlade sisate konobarice (od kojih neke poznajem kao sasvim "u redu" cure mada sigurno nisu zaposlene zbog toga već zbog prijespomenutih bujnih poprsja). Komentirali smo kako im je zasigurno propisan način odjevanja gdje se zahtijeva npr. dekolte, isto kao što se od radnika na gradilištu zahtijeva da nosi zaštitnu kacigu, odijelo i rukavice. Od vidljivih promjena zamijetio sam kako je podignuta ograda koja ograđuje prostor ispred ulaza u svlačionice, također odvaja prostor koji vodi od terena prema svlačionicama kroz koji igrači iz svlačionica izlaze na teren. Terasa ispred birtije je proširena i podignuta za jednu stepenicu postavljanjem betonskog sloja. Kako se promijenilo cjelokupno uređenje birtije tako se promijenila i glazba koja svira u birtiji. Prije zapravo nije uopće svirala glazba u birtiji, radio je televizor na kojemu je većinu vremena bio sport, ponekad je Ata znao puštati radio program pa je tako svirala glazba s radija. Sada birtijom trešte narodnjaci-cajke. Strava i užas! Takva glazba i uređenje birtije počelo je privlačiti ljude kojima se sve to skupa sviđa. Pogotovo je u subotu bilo neuobičajeno puno ljudi navečer u birtiji što se moglo zaključiti po velikom broju parkiranih automobila. Pretpostavljam kako se slavila pobjeda nogometaša takozvane Virovitice protiv nogometaša Nk Kalinovac u 13. kolu četvrte hrvatske nogometne lige sjever skupina B rezultatom 5:0. Kako i ne bi pobijedili kada su doveli tolike plaćenike za pojačanja. Uostalom, tko im je i u Daruvaru u prošlom kolu zabijao golove: Crvenka, Nežić i Ratković.
Svoje Lude Babe, u širem smislu, zbog toga što bi svakoga tko je barem jednom navijao s nama na utakmici Nk Virovitice mogao prozvati Ludom Babom dok nas zapravo nikada nije bilo više od šest na jednoj utakmici (osim utakmice u Svetom Đurđu gdje nas se moglo nabrojati deset kada bi brojali ljude koji su nam se pridružili tijekom utakmice igrom slučaja makar nas je bilo svega šest Ludih Baba) sreo sam navečer u gradu. Više nas je suglasno kako ćemo pratiti rukomet. Što se tiče našeg brojčanog stanja, kada bi brojao sve ljude koji su barem jednom navijali s nama na utakmici, a kada bi se svi skupili na jednoj utakmici, broj navijača dosegao bi brojku od oko petnaest-dvadeset ljudi.
Veliko iznenađenje je bilo susresti u gradu Vladu Tarabića koji trenutno živi u Puli, starog navijača, jednog od vođa virovitičkih navijača tijekom devedesetih godina kada su išli na utakmice rukometnog kluba, utakmice Mladosti 127, kao i na Dinamove utakmice ili utakmice Badel 1862 Zagreba. Poznata je jedna navijačka pjesma iz tih godina, ne znam je li Taraba autor pjesme ili netko drugi ili je pjesma samo prerada neke druge navijačke pjesme. Upozoravam da pjesma nije za mlađe od 16 godina:
Mi smo iz Virovitice,
zovu nas Ustaše!
Boj bijemo, krv lijemo,
a Srbe koljemo!
Naše su djevojke
najveće klošarke!
Sjede u baru, puše nam karu
dok zora ne svane!
Nemam komentar na pjesmu. To su jednostavno bile te godine. Bilo je još raznih drugih pjesama, poput također poznate navijačke pjesme iz tih godina upućene Blažu Sliškoviću koji je tada igrao za momčad Hrvatskog Dragovoljca protiv Mladosti 127, a u kojoj se spominje njegova supruga Svetlana, inače rukometna reprezantativka Jugoslavije, koja počinje: "Oj Svetlo, Svetlana! Ti kurvo jebena!..." I tekst ide dalje ali mislim da je ovo dovoljno i da je jasno kakav je ton pjesme. Kakvo je bilo stanje po pitanju navijanja tih godina mislim da dovoljno ilustriraju neredi koji su se dogodili kada je Mladost 127 igrala kvalifikacije za ulazak u drugu hrvatsku nogometnu ligu kada je jedan domaći navijač zaradio ubod nožem u suhopoljskom parku. Popričao sam s Tarabom o navijanju tih godina. Moj zaključak je bio kako su se stvari tih godina odvijale po inerciji iz osamdesetih godina, vremena jugo-lige, "velike četvorke" Dinama, Hajduka, Partizana, Crvene Zvezde i navijačkih skupina Bad Blue Boys, Torcida, Grobari, Delije. Tada su gostovanja bila mnogo žešća nego danas kada su ostale navijačke skupine također bile jake (npr. navijači Sarajeva - Horde Zla ili Željezničara - Manijaci) pa su navijači iz Zagreba na gostovanja išli u Banja Luku, Sarajevo, Mostar, Beograd... što ipak nije isto kao danas kada idu u Varaždin, Koprivnicu, Vinkovce... Moj zaključak je kako je inercija navijačke scene pred raspad bivše države tih godina tjerala i virovitičke navijače da se jače angažiraju. Taraba je također pričao kako tih ratnih godina nije bilo pravih mjesta za izlaske u gradu. Svi ti razni faktori utjecali su na razvoj stanja kakvo je već bilo tih godina. I kada se inercija potrošila došlo je do zastoja...
Kako smo pričali Taraba mi je rekao kako je čitao moj blog i kako mu je dobar, kako dobro pišem i kako mu se sviđa. Super mi je drago zbog toga. Također kaže da se javimo kada budemo u Puli. Dobro je sresti stare prijatelje nakon više godina. Za kraj još jedna pjesma, ovaj put navijačka od Mladosti 127, prerade pjesme od Doris Dragović, vjerujem kako će većina čitatelja prepoznati original, ide: "Sedam mora, sedam gora, pregazit' ću ja! Za Mladost iz Suhopolja, život da' ću ja!"
Jebo Mladost nesretnu!
Post je objavljen 03.04.2007. u 22:38 sati.