Kao i svako bolesno dete ponekad i meni misli odlutaju.Onda idem ulicom i pričam sam sa sobom i smijem se.Dakako to ne može proći bez buljenja prolaznika u mene.Oni me onda gledaju i čude se.Ja se pogubim u svojim mislima i uglavnom razmišljam o glupostima.Tako i nedavno,pobegnem u svoj svet.Razmišljao sam kako bi bilo da otvorim kafić.Sve sam ja tako razradio.Kako bi izgledao,kako bi bio okrečen,koji šank,muzika,ugođaj,stolice sve sve.Dođem tako do imena.U jebote kako bi nazvao tu rupu? Razmišljam,razmišljam.Na pamet mi padaju brojna imena.Od Johnny cafe što je šabansko do fancy cafe de Johnny i takovih nekih.A u pičku materinu ala je teško smislit najnebitniju stvar,jebeno ime.
Ah kad odjedared,to je to.Pička Materina.To je idealno ime za moj kafić.Skraćeno P.M. Zamislite sam sledeće situvacije:
Osoba A:e gde ćemo na kavu?
Osoba B:Ma ajmo u pičku materinu!
Uglavnom možda jednog dana kad budem jako bogat otvoriću takav kafić.Znači nikad.Uglavnom idući se put možda javim iz španije.Toliko o tome.Nisam baš imao puno inspiracije za ovaj post,a i hteo sam namerno da bude kraći,da vas ne smorim baš jako.Držte se.
Post je objavljen 03.04.2007. u 21:06 sati.