Vec dva dana radim u lokalnom kaficu kao i svake godine kad jednaod djelatnica ode na godisnji odmor. Ali svi mi se cude zasto ja s faksom radim u kaficu.
E pa odgvor je jednostavan, nemam love! Triba mi da platim sve te racune od mobitela, jer mi operater ne prestaje prijetiti da ce me iskljuciti, a nista bolje nemam na vidiku. A i zalihe svih kozmetickih proizvoda su mi na teskom minimumu, sve nekako mjerim, rasporedjujem da mi sta duze traje. Tezak je zivot nas nezaposlenih intelektualaca. Jedina utjeha mi je cinjenica clanstvo u knjiznici iznosi tek 50 kn godisnje, a pruza toliko zabave da se tesko bilo koja vrsta izlaska moze mjeriti s dobrom knjigom. Bar za mene. Nije sad da sam ja neki knjiski moljac koji ne izlazi, ne vidja ljude i samo cita, ali to mi je jedna velika strast.
I bas ta strast potvrdjuje cinjenicu da su najbolje stvari na svijetu besplatene (ili bar puuuuuno jefrinije od ostalih).
U gotovo svim postovima kukam kako sam bez posla, bez para, bez persprekive i bez ljubavi, ali danas nakon napornog radnog dana drugacije razmisaljam.
Tek kad sam dosla kuci, bacila se na kauc iza rucka i uzela knjigu koju citam u ruke, shvatila sam koliko sam sretna.
Znam da ce slijedece recenice zvucati kao jeftini citati iz losih filmova, ali zaista to osjecam.
Osjecam neopisivu sricu sta sam ziva, zdrava i slobodna da radim stvari koje zelim kada i kako to zelim. Ne mogu si bas sve priustit, ali sam iznimno zadovoljna i sritna s prijateljima i zanimacijama u zivotu.
I kad bolje razmislim mislim da cu od sada nastojati uzivati i velicati stvari koje me raduju, a zenamariti frustracije, te rjesavati probleme u hodu, jer nista nije vrijedno mojih zivaca i zdravlja!
Uzivaj u onome sta imas, jer mozda ces vec sutra zaliti za tim!
Post je objavljen 03.04.2007. u 21:10 sati.