Ej svima. Već dugo nisam pisala post, nemam vremena. Puno se toga događalo u mom životu. Mislim, ništa novo ili nešto posebno, ali ipak vrijedno pisanja. Makar u mom životu više ništa nije vrijedno truda. Pa da krenemo od početka, od prošle nedjelje: ujutro nedjelja ko svaka druga, a poslijepodne sam išla k patriciji. Išle smo na košarkaško igralište. Nino mi je poslao sms da se nađemo. Pošto sam taj cijeli dan bila slobodna, pristala sam, ali malo ranije. Na kraju njemu to nije odgovaralo i nismo se našli na dogovorenom mjestu. Ja sam s patricijom bila na košarkaškom, a on je otišao u Acapulco. Nakon toga mi smo otišle pred školu, a on i njegovo društvo bili su pred vrtićom i opet se ponavljala priča od prošle nedjelje, on je sve to vrijeme bio s njima, a ja ko da ni ne postojim, ko da sam mu zadnja na listi. Za to vrijeme razgovarala sam s patricijom o tome i ona mi je opet nabrajala sve one njegove loše strane, a ja sam opet govorila samo ono dobro. Dugo smo o tome razgovarale i taj mi je razgovor stvarno trebao da shvatim neke stvari, ali to mi na kraju nije uopće pomoglo. Nakon nekog vremena nino je ipak došao sa svojim društvom i tamo smo se malo zabavljali. Prvo sam se na njega ljutila, ali pošto je ipak došao odlučila sam mu sve oprostiti i sve je bilo ok. vidjela sam da se patricija na mene ljuti jer sam mu po ne znam koji put oprostila. Zatim smo išli na nogometno, a patricija cijeli put nije sa mnom razgovarala. Posvađale smo se, a ja sam ipak ostala na igralištu. Došao je do mene i nakon toga i ostali frendovi. Zezali smo se i bilo nam je super. Ne znam zašto je njemu uvijek takav problem doći do mene kad je okružen ostalim svojim frendovima. To mi jako smeta i užasno me vrijeđa. Dakle, nedjelja je prošla jako dobro. Kroz tjedan nije bilo ništa zanimljivo. Ni jednom se nismo našli, zapravo, nismo se našli već punih 3 tjedna. Svaki put kad se ja želim naći on ima neki drugi posao i ne može. To se u zadnje vrijeme jako često događa i zabrinjava me. Tako je bilo i danas, ja sam htjela da se nađemo, a on mi je na to odgovarao: «Ne znam». Vidjela sam da opet od toga neće biti ništa, nije me ni nazvao, a obećao je. Patricija je bila kod mene i rekla da više ne može trpjeti moje stalne promjene raspoloženja. Danas sam jako žalosna, ne ljuta, već povrijeđena. U srijedu završava škola, napokon. Jedva čekam. U srijedu je iza naše škole razredni nogometni turnir. To ću naravno ići pogledati i nadam se da se neću opet razočarati. U našem razredu polako teku priprema za završnu. Imamo odlične ideje za priredbu. Bit će super. Završna priredba bit će šaljiva jer ćemo i tako svi biti u suzama, pa da malo podignemo raspoloženje.
To bi bilo sve od mene.
Jako sam loše volje pa neću više pisati.
Pozdrav svima, komentirajte me.
Pusa.
Post je objavljen 03.04.2007. u 20:58 sati.