Pregled posta

Ovisnost

Ovisnost. Uf! Teška riječ. Ovisni možemo biti o bilo čemu. Ovisnost može biti čak i ljubav. Ima ljudi koji su ovisni o tome da ih se voli. Ne znaju sami ništa napraviti u životu ako nisu voljeni. Ako se kojim slučajem dogodi da ih se ne voli ili da ih nema tko voljeti, ovisnost o ljubavi zamjenjuju nekom novom vrstom ovisnosti.

Jer, znate kako se kaže: jednom ovisnik – uvijek ovisnik.

Imam prijatelja ( u real životu) koji je cijeli život bio ovisan o ljubavi svoje mame. Ona ga je uvijek od svega štitila i branila. Kada se zaljubio, onako uistinu prvi puta u životu, odmah je postao ovisan o svojoj djevojci. Kako bi rekli neki, plesao je kako god je ona svirala. Bolje rečeno dirigirala. No, kada je ona odlučila da više ne želi biti s njime, on je svoju ovisnost zamijenio heroinom. Sa 28 godina se tek počeo «pucati». Kažem tek jer obično se očekuje da se sa drogom počne ranije u životu, ali on je tek sa 28 krenuo u taj mračni svijet. Uspješno je četiri godine skrivao svoju ovisnost ispred svih – roditelja, rodbine, prijatelja. Meni je bio malo sumnjiv, ali sam to pripisivala napornom radu i bančenju po cijele noći. Znate onaj osjećaj kad nešto znate, a ne želite znati. Tako sam i ja. Sad mi je kivo što nisam na vrijeme pokušala spriječiti da padne tako duboko u jaz droge. Ali kad bolje razislim... A što sam ja mogla tada učiniti? Da sam mu bilo što rekla, pokušala ukazati kako to nije dobro za njega, a niti za one oko njega, i dalje bi se nastavio drogirati. Da sam ga pokušala spriječiti tako da njegovima ukažem na to, zamrzio bi me. A i njegovi roditelji i sestra i brat bi me zamrzili. Rekli bi da šta se miješam u njihove obiteljske stvari i blatim njihovog sina, brata. Da sam ostalim prijateljima rekla kako sumnjam da se drogira, rekli bi ili da tračam ili da pametujem. I što sam onda mogla? Pustiti sve kako je? Ili nešto pokušati učiniti?

Danas je on sretno oženjen i ima prekrasnu malu curicu, njegovu najveću radost. A kako je dospio do toga? Kako to da nije pokojni ili još uvijek u tom vrtlogu? Pa tako što je jednostavno sam shvatio da dalje tako ne može i ne smije. Ne radi drugih. Ne radi okoline. Već radi samoga sebe. Shvatio je da taj vrtlog i bujica odnose dane iz njegovog života takvim tempom da nije stigao niti shvatiti kako je zagazio u tridesete. Život mu je proletio, a on ga se nije sjećao između kotrljanja stijena i bacanja novčića u fontanu opstanka. Borio se on protiv sebe i nastojao zadržati tupost osjećaja. Ali ona trunka razuma ga je tjerala da izdrži i izvuče se iz totalnog ludila. Otišao je tri godine u komunu. Kad se vratio sve mu je bilo novo. I život i ljudi. Sve se promijenilo. Tek tada je zapravo shvatio koliko je propustio u svojim izletima iz realnosti. Tek tada je shvatio koliko je bilo potrebno toga zla se osloboditi. Kada je vidio da je svijet ostišao naprijed i bez njega.

Priznao mi je da je svakoga dana provedenog u komuni mislio o «šutu». Pričao mi je kako je svake noći vrtio scenario da se dočepa «piza». Sanjao je u snovima da je «high» i letio, letio dok se ne bi pred jutro strovalio u kakav zid ili provaliju.

Sada je to, kako rekoh iza njega. Ali još uvije je ovisnik. I uvijek će to biti. Ne za okolinu. Nego za samoga sebe. Samo sad je mudriji. Pametniji. Zamijenio je ovisnost o drogi sa ovisnošću o radu i brizi o svojoj porodici.

E, to je bilo iz pravog života. A da li ste svjesni da postoje hrpe drugih ovisnosti? Na primjer jedna od najraširenijih modernog doba je ovisnost o internetu, kompjuterima ili chatu. Da, da. Tamo kad visite po onim «sobama» po cijele božje dane – to je ovisnost. I nemojte mi se izmotavati sa onom spikom nisam ja takav/takva. Ajde iskreno sami sebi priznajte koliko vremena realno provodite na internetu i na chatu ( ne rčuna se uključen kompjuter na internet, već samo sjedenje za njime, i ne računa se poslom ako morate biti ovisni o internetu). Ako je više od sata, onda ste blagi ovisnik. Ako je više od dva sata onda ste već ogrezli. A ako je odgovor skoro cijeli dan, e onda vam nema pomoći. Samo vam može pomoći da vas se izbaci na pusti otok bez struje, telefona, mobitela i bilo kakve tehnologije i da vas se tamo drži jedno dobrih tri-četiri godione. Tad ćete se jedino moći izliječiti od ovisnosti o tehnologiji.

Ajd žurim, idem na chat.

Post je objavljen 03.04.2007. u 20:23 sati.